Knjiga o RutiInformacije o knjizi
Rut
2
1Nojemina je imala jednog rođaka svog muža, vrlo bogatog čoveka, iz Elimelehove porodice, koji se zvao Voz.
2Jednog dana Ruta Moavka reče Nojemini: „Pusti me, molim te, da idem na njivu i da skupljam klasje kod onog u čijim očima nađem milost.” A ona joj reče: „Idi, kćeri moja.”
3Tako je ona otišla, ušla u njivu i počela da skuplja za žeteocima. Došla je na njivu koja je pripadala Vozu, koji je bio iz Elimelehove porodice.
4I gle, Voz je došao iz Vitlejema i rekao žeteocima: „Gospod s vama!” A oni su mu odgovorili: „Gospod te blagoslovio!”
5Tada je Voz upitao momka koji je bio nad žeteocima: „Čija je ona mlada žena?”
6A momak koji je bio nad žeteocima odgovorio je: „To je mlada Moavka, koja se s Nojeminom vratila iz moavske zemlje.
7Ona je rekla: ‘Pusti me, molim te, da pabirčim. Skupljaću požnjeveno klasje koje ostane iza žetelaca.’ I tako je došla i na nogama je još od jutros, pa sve do malopre kad je samo malo sela da se odmori.”
8Zatim Voz reče Ruti: „Slušaj, kćeri moja! Nemoj da ideš da pabirčiš na drugoj njivi i ne odlazi odavde, nego se drži mojih devojaka.
9Gledaj na kojoj njivi one žanju, pa idi za njima. Zapovedio sam momcima da te ne diraju. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što momci zahvate.”
10Tada je ona pala ničice, poklonila se do zemlje i rekla mu: „Kako to da sam našla milost u tvojim očima, pa si obratio pažnju na mene, kad sam tuđinka?”
11A Voz joj odgovori: „Čuo sam sve što si učinila za svoju svekrvu kad ti je umro muž, i kako si ostavila svog oca i svoju majku i zemlju svog roda i pošla k narodu koji ranije nisi poznavala.
12Neka Gospod nagradi tvoja dela i neka ti potpunu platu da Gospod, Izraelov Bog, pod čijim si krilima došla da potražiš utočište.”
13A ona reče: „Daj da nađem milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utešio i jer si svojim rečima umirio svoju sluškinju, premda nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”
14Kad je bilo vreme jela, Voz joj je rekao: „Dođi ovamo i jedi hleba i umoči svoj zalogaj.” Tako je ona sela pored žetelaca, a on joj je dao pečenog zrnevlja i ona je jela, tako da se nasitila i još joj je preteklo.
15Zatim je ustala da pabirči. A Voz je zapovedio svojim momcima: „Pustite je da pabirči i među požnjevenim klasjem i ne uznemiravajte je,
16nego joj čak iz svojih rukoveti izvlačite klasje i ostavljajte za sobom da ga pokupi, i ne prekoravajte je.”
17Tako je pabirčila na njivi sve do večeri, a onda je ovršila ono što je napabirčila, i bilo je oko efe ječma.
18Onda je to uzela i došla u grad, i njena svekrva je videla koliko je skupila. Tada je izvadila hranu koja joj je pretekla kada se nasitila, i dala joj.
19A svekrva ju je upitala: „Gde si danas skupljala i gde si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je obratio pažnju na tebe.” I ona je ispričala svojoj svekrvi kod koga je radila: „Čovek kod kog sam danas radila zove se Voz.”
20Na to Nojemina reče svojoj snahi: „Neka ga blagoslovi Gospod, koji nije uskratio svoju dobrotu ni živima ni mrtvima.” I još reče: „Taj čovek nam je rod. On je jedan od naših otkupitelja.”
21Tada Ruta Moavka reče: „Još mi je rekao: ‘Drži se mojih ljudi dok ne završe celu moju žetvu’.”
22A Nojemina reče svojoj snahi Ruti: „Bolje je, kćeri moja, da ideš s njegovim devojkama, da te ne bi uznemiravali na nekoj drugoj njivi.”
23I tako se ona držala Vozovih devojaka i skupljala dok se nije završila žetva ječma i žetva pšenice. I živela je kod svoje svekrve.