Knjiga o RutiInformacije o knjizi
Rut
3
1Njena svekrva Nojemina joj reče: „Kćeri moja, zar ne bi trebalo da ti potražim miran dom, da bi ti bilo dobro?
2Evo, nije li Voz, s čijim si devojkama bila, naš rođak? Eto, on večeras veje ječam na gumnu.
3Operi se i namaži se uljem i obuci svoje haljine i idi na gumno. Gledaj da te on ne vidi dok ne završi s jelom i pićem.
4A kad ode da legne, pazi gde će leći. Onda mu priđi, otkrij mu noge i lezi. On će ti reći šta treba da radiš.”
5Na to ona reče: „Učiniću sve što mi kažeš.”
6I otišla je na gumno i učinila sve što joj je svekrva zapovedila.
7Voz je jeo i pio, i srce mu je bilo veselo. Onda je otišao na kraj gomile žita i tamo je legao. Ona je krišom prišla, otkrila mu noge i legla.
8Oko ponoći čovek se prenuo iz sna, pa se nagnuo napred i ugledao ženu kako leži kod njegovih nogu.
9Tada ju je on upitao: „Ko si ti?” A ona je odgovorila: „Ja sam Ruta, tvoja robinja. Raširi skut svoj na robinju svoju, jer si ti moj otkupitelj.”
10Na to on reče: „Neka te Gospod blagoslovi, kćeri moja! Ovo tvoje poslednje delo još više govori o tvojoj dobroti nego prvo, jer nisi išla za mladićima, ni siromašnim ni bogatim.
11A sada, kćeri moja, ne boj se! Sve što kažeš učiniću za tebe, jer svako u mom gradu zna da si izuzetna žena.
12I premda je istina da sam ja otkupitelj, ima jedan otkupitelj s kojim ste u bližem srodstvu od mene.
13Ostani noćas ovde, pa ako te on sutra ujutru otkupi, dobro, neka te otkupi. Ali ako ne bude hteo da te otkupi, onda ću te ja otkupiti, tako živ bio Gospod! Lezi tu do jutra.”
14I ona je ležala kod njegovih nogu do jutra i ustala je dok još čovek čoveka nije mogao raspoznati. A on joj je rekao: „Pazi da se ne dozna da je žena dolazila na gumno.”
15I još joj reče: „Dodaj mi taj ogrtač što je na tebi i raširi ga.” I ona ga je raširila i pridržala, a on je izmerio šest mera ječma i stavio na nju. Zatim je otišao u grad.
16Ona je došla svojoj svekrvi, koja je upita: „Jesi li to ti, kćeri moja?” I tako joj je ona ispričala sve što je onaj čovek učinio za nju.
17I još je rekla: „Dao mi je ovih šest mera ječma, rekavši: ‘Nemoj ići svojoj svekrvi praznih ruku’.”
18Na to je Nojemina rekla: „Čekaj mirno, kćeri moja, dok ne doznaš kako će se to završiti, jer taj čovek neće imati mira dok sve to još danas ne završi.”