Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
6
1Sine moj, ako garantuješ za bližnjeg svog, ako ruku svoju pružiš tuđincu,
2ako te reči usta tvojih uhvate u zamku, ako te ulove reči usta tvojih,
3učini ovo, sine moj, i izbavi se, jer si upao u ruke bližnjem svom: idi, ponizi se i saleći bližnjeg svog.
4Ne daj sna očima svojim ni dremanja kapcima svojim.
5Izbavi se kao gazela iz ruke lovca i kao ptica iz ruke ptičara.
6Idi k mravu, lenjivče, posmatraj puteve njegove i postani mudar.
7Iako nema zapovednika, upravitelja ni gospodara,
8on leti priprema sebi hranu, skuplja zalihe hrane u doba žetve.
9Lenjivče, dokle ćeš ležati? Kada ćeš ustati od svog sna?
10Još malo odspavaj, još malo odremaj, još malo sklopi ruke i prilegni,
11pa će siromaštvo tvoje doći kao pljačkaš, i oskudica tvoja kao naoružan čovek.
12Pokvaren i zloban čovek ide okolo i pokvareno govori,
13namiguje okom, daje znakove nogom, pokazuje prstima.
14Izopačenost mu je u srcu. Sve vreme smišlja neko zlo. Stalno izaziva svađu.
15Zato će iznenada doći propast njegova, odjednom će se slomiti i neće biti leka.
16Ima šest stvari koje Gospod mrzi, a sedmo je odvratno duši njegovoj:
17ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolivaju nedužnu krv,
18srce koje smišlja opake stvari, noge koje brzo trče na zlo,
19lažan svedok koji govori laži i onaj ko izaziva svađu među braćom.
20Sine moj, drži se zapovesti oca svoga, i ne ostavljaj savete majke svoje.
21Stalno ih vezuj sebi za srce, veži ih sebi oko vrata.
22Kad budeš hodao, vodiće te; kad legneš, nad tobom će bdeti; i kad se probudiš, paziće na tebe.
23Jer zapovest je svetiljka, i zakon je svetlost, a opomene i ukoravanje vode u život.
24Čuvaće te od zle žene, od slatkorečivog jezika bludnice.
25Ne poželi u srcu svom lepotu njenu, i ne daj da te osvoji sjajnim očima svojim,
26jer se zbog bludnice spada na komad hleba, a preljubnica lovi dragocenu dušu.
27Može li čovek staviti vatru u nedra, a da mu se odeća ne zapali?
28Može li čovek hodati po užarenom ugljevlju, a da noge ne opeče?
29Tako biva onom ko legne sa ženom bližnjeg svog - ko se god nje dotakne, neće proći nekažnjeno.
30Ljudi ne preziru lopova ako ukrade da nasiti dušu jer je gladan.
31Ali kad ga uhvate, vratiće sedmostruko - daće sve što ima u kući svojoj.
32Ko učini preljubu sa ženom, bezuman je. Ko tako čini, vodi dušu svoju u propast.
33Snaći će ga bolna rana i prezir, i sramota mu se neće izbrisati.
34Jer ljubomora čoveka tera u bes, i on nema milosti u dan osvete.
35Ne pristaje ni na kakav otkup, niti je spreman da primi poklon, koliki god da je.