Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
7
1Sine moj, drži se reči mojih i sačuvaj kod sebe zapovesti moje.
2Čuvaj zapovesti moje i živećeš, i zakon moj kao zenicu oka svoga.
3Priveži ih sebi na prste i napiši ih na ploču srca svoga.
4Reci mudrosti: „Ti si mi sestra”, i mudrost rođakom zovi,
5da te čuvaju od bludnice, od slatkorečive preljubnice.
6Jer s prozora kuće svoje gledao sam kroz rešetke,
7i posmatrao lakoverne. Među sinovima sam zapazio nerazumnog mladića
8kako prolazi ulicom blizu njenog ugla i korača putem prema kući njenoj,
9u sumrak, uveče, kad se spušta noć i kad pada mrak.
10I gle, srela ga je žena u odeći bludničkoj i lukavog srca.
11Neobuzdana je i tvrdoglava. Noge joj ne ostaju kod kuće.
12Čas je na ulicama, čas na trgovima i vreba kod svakog ugla.
13Zgrabila ga je i poljubila. Besramnog lica rekla mu je:
14„Bila sam dužna da prinesem žrtve zajedništva, i baš sam danas ispunila zavete svoje.
15Zato sam ti izašla u susret, da potražim lice tvoje, da te nađem.
16Prekrivačima sam ukrasila postelju svoju, tkaninama raznobojnim, lanom egipatskim.
17Namirisala sam postelju svoju smirnom, alojom i cimetom.
18Dođi da se opijamo ljubavlju do jutra, da uživamo u ljubavi.
19Jer mi muž nije kod kuće, otišao je na dalek put.
20Kesu s novcem poneo je u ruci. Vratiće se kući u dan punog meseca.”
21Zavela ga je mnogim uverljivim rečima, odvukla ga je slatkorečivim usnama svojim.
22I on je odmah pošao za njom, kao bik što ide na klanje, i kao bezumnik koga okovanog vode da bude kažnjen,
23dok mu strela ne probije jetru, i kao ptica što uleće u zamku, i ne zna da zbog toga može život izgubiti.
24Zato me poslušajte, sinovi moji, i pazite na reči usta mojih.
25Neka ti srce ne zastrani na puteve njene. Ne lutaj po stazama njenim.
26Jer je mnoge u smrt poslala i velik je broj onih koje je pobila.
27Iz kuće njene putevi vode u grob, silaze u odaje smrti.