Priče SolomonoveInformacije o knjizi
Mišlej
5
1Sine moj, dobro slušaj mudrost moju. Prigni uho svoje nauci mojoj,
2da sačuvaš sposobnost prosuđivanja, i da na usnama svojim čuvaš znanje.
3Jer sa usana bludnice kaplje med kao iz saća, i nepce joj je glađe od ulja.
4Ali ono što za sobom ostavlja gorko je kao pelen, oštro kao dvosekli mač.
5Noge joj silaze k smrti, u grob vode koraci njeni.
6O putu života ona ne razmišlja. Ni sama ne zna kuda joj staze krivudaju.
7Zato me sada poslušajte, sinovi moji, i ne odstupajte od reči usta mojih.
8Put tvoj neka bude daleko od nje, i ne približavaj se vratima kuće njene,
9da ne bi drugima dao dostojanstvo svoje, i godine svoje onome što će te uništiti,
10da se ne bi stranci nasitili snage tvoje, i da ono što si s mukom stekao ne pređe u kuću tuđinca,
11da ne bi kasnije gorko plakao kad ti se snaga i telo istroše.
12I da ne kažeš: „Kako sam mrzeo opomene! Kako je srce moje preziralo ukor!
13Nisam slušao glas učitelja svojih, i nisam prignuo uho onima koji su me poučavali.
14Tako sam lako upadao u svako zlo usred skupa i zbora.”
15Pij vodu iz svog bunara, i onu što teče iz tvog vrela.
16Zar da se izvori tvoji razlivaju napolju, i da potoci tvoji teku po trgovima?
17Neka oni budu samo za tebe, a ne za tuđince koji su s tobom.
18Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom mladosti svoje,
19koja ti je kao košuta mila i kao srna ljupka. Neka te grudi njene opijaju u svako doba. Ljubavlju njenom budi uvek zanesen.
20Zašto bi, sine moj, sa bludnicom u zanos padao ili preljubnici nedra grlio?
21Jer su pred Gospodnjim očima putevi čovečiji, i on pomno motri sve staze njegove.
22Zao čovek će se uhvatiti u sopstvene prestupe, i zaplešće se u užima sopstvenog greha.
23Umreće jer ne prihvata pouku, i jer je zastranio u velikoj ludosti svojoj.