Plač JeremijeInformacije o knjizi
Exa
3
1Ja sam čovek koji je video nevolju zbog pruta gneva njegovog.
2Mene je odveo i poslao da u tami hodam, a ne u svetlosti.
3I upravo na mene stalno, po ceo dan, okreće ruku svoju.
4Učinio je da uvene telo moje i koža moja.
5Sazidao je bedem oko mene, okružio me je otrovnim biljem i nevoljom.
6Stavio me je da sedim na mračnim mestima kao oni koji su odavno mrtvi.
7Ogradio me je zidom kamenim da ne izađem. Stavio je na mene teške okove.
8I kad zapomažem i vapim, on ne prima molitvu moju.
9Preprečio je puteve moje kamenom klesanim. Zakrčio je staze moje.
10On mi je kao medved koji vreba, kao lav u zasedi.
11Pomeo je puteve moje i ostavio me kao zemlju neobrađenu. Opustošio me je.
12Zapeo je luk svoj, i postavio me kao metu za strele.
13U bubrege mi je zabio strele, sinove tula svoga.
14Postao sam predmet podsmeha narodu protivničkom, rugaju mi se u pesmama po ceo dan.
15Nasitio me je gorčinom, napojio me pelenom.
16Pušta me da šljunkom zube lomim, tera me da čučim u pepelu.
17Odbacuješ me, nema mira duši mojoj. Zaboravio sam šta je to dobro.
18I govorim: „Nestalo je slave moje i onoga čemu sam se nadao od Gospoda.”
19Seti se nevolje moje i beskućništva moga, pelena i otrovnog bilja!
20Duša će se tvoja sigurno setiti i prema meni se sagnuti.
21Na to ću podsećati srce svoje, zbog toga ću spremno čekati.
22Zbog milosti Gospodnje nismo sasvim izginuli, jer milosrđa njegovog neće nestati.
23Obnavljaju se svakog jutra. Vernost je tvoja velika.
24„Gospod je nasledstvo moje” govori duša moja, „zato ću ga spremno čekati.”
25Dobar je Gospod prema onome ko se uzda u njega, prema duši koja ga traži.
26Dobro je čekati, tiho čekati, spasenje od Gospoda.
27Dobro je da čovek nosi jaram u mladosti svojoj.
28Neka sedi osamljen i ćuti, jer je on breme stavio na njega.
29Neka stavi usta svoja u prašinu. Možda ima nade.
30Neka okrene obraz onom ko ga udara, neka se nasiti sramote.
31Jer Gospod ne odbacuje doveka.
32Jer ako je i u tugu zavio, on će se i smilovati zbog velike milosti svoje.
33Jer kad nanosi nevolju sinovima ljudskim ili ih rastužuje, ne raduje se tome.
34Kad se pod nogama satiru svi zatvorenici zemaljski,
35kad se izvrće pravda čoveku pred licem Svevišnjega,
36kad se čoveku nepravda čini u parnici njegovoj - Gospod to ne odobrava.
37Ko je zapovedio nešto i zbilo se, a da to Gospod nije zapovedio?
38Iz usta Svevišnjeg ne dolazi li i zlo i dobro?
39Kako se živ čovek može žaliti, kako se čovek može žaliti zbog greha svoga?
40Ispitajmo puteve svoje i istražimo ih, i vratimo se Gospodu.
41Podignimo srce svoje i ruke svoje k Bogu na nebesima:
42„Počinili smo prestup, i bili smo buntovni. A ti nisi oprostio.
43Gnevom si zatvorio pristup i progoniš nas. Ubijao si, samilosti nisi imao.
44Oblacima si zatvorio pristup k sebi, da ne prođe molitva.
45Učinio si od nas otpad i smeće među narodima.”
46Svi neprijatelji naši otvorili su usta na nas.
47Snašli su nas užas i jama, opustošenje i propast.
48Iz oka mog potoci suza teku zbog propasti kćeri naroda mog.
49Oko moje suze lije bez prestanka, i nema mu predaha,
50dok Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
51Oko moje nanosi bol duši mojoj, zbog svih kćeri grada moga.
52Neprijatelji me moji uporno kao pticu love, a bez razloga.
53U jami su hteli okončati život moj, kamenje su bacali na mene.
54Vode su potekle iznad glave moje. Rekao sam: „Poginuću!”
55Prizvao sam ime tvoje, o Gospode, iz jame najdublje.
56Ti čuješ glas moj. Ne zatvaraj uho kad molim da me izbaviš, kad vapim za pomoć.
57Približio si se onog dana kad sam te prizvao. Rekao si: „Ne boj se!”
58Ti si, Gospode, prihvatio parnice duše moje. Otkupio si život moj.
59Video si, Gospode, nepravdu koja mi je učinjena. Daj mi pravednu presudu!
60Video si svu osvetu njihovu, sve što protiv mene smišljaju.
61Čuo si kako me sramote, Gospode, sve što protiv mene smišljaju,
62reči onih koji na mene ustaju i što protiv mene šapuću po ceo dan.
63Pogledaj ih kad sede i kad ustaju. O meni pesme pevaju.
64Ti ćeš im, Gospode, vratiti po delima ruku njihovih.
65Daćeš im srce okorelo, prokletstvo tvoje biće na njima.
66Gonićeš ih u gnevu svome, i istrebićeš ih pod nebesima svojim, Gospode.