Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
6
1Isus je otišao odatle i došao u svoj zavičaj, a njegovi učenici su išli sa njim.
2I jednog Šabata je počeo da poučava u sinagogi, i mnogi koji su slušali bili su zadivljeni njegovim poukama. A neki rekoše: „Odakle mu mudrost koju poseduje? I otkud mu moć koja mu izlazi iz ruku?
3Nije li on sin kovača i Marije, a njegovi rođaci su Jakov, Josif, Juda i Simon? I svi su oni ovde sa nama.” I imali su odbojnost prema njemu.
4Tada im je Isus rekao: „Nijedan prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju, među svojim poznanicima i u svojoj kući.”
5I tu nije želeo da učini nikakvo čudo - osim nekoliko lakših bolesnika koje je izlečio polaganjem ruku na njih -
6jer se čudio slabosti njihove vere. I išao je po malim gradovima, propovedajući i poučavajući.
7Zatim je pozvao dvanaest učenika i poslao ih, dvoje po dvoje, i dao im moć da isceljuju sve bolesne i opsednute demonima.
8I zapovedio im je da ne nose vreću, ni hleb, ni teške stvari, ni odeću za put.
9Ali da uzmu jedan štap u ruku, i cipele od kože za stopala. I da ne nose dve haljine.
10I reče im: „Gde god dođete, ostanite tamo koliko treba.
11A ako ne žele da vas prime, niti da slušaju - izađite odatle i otresite prah sa svojih nogu kao svedočanstvo protiv njih.”
12Tako su otišli i propovedali ljudima da se pokaju.
13I lečili su opsednute demonima, a bolesne čistili pomazavši ih uljem blagoslova.
14A kada je Irod čuo izveštaje o Isusu, rekao je: „On je Jovan Krstitelj, ustao je iz mrtvih - i zbog toga čini čuda.”
15A drugi su rekli da je on Ilija, dok su neki rekli da je prorok, ili jedan od proroka.
16Kad je Irod to čuo, rekao je: „Ovo je Jovan kome sam odsekao glavu, i on se vratio iz smrti u život.”
17Jer je Irod uhvatio Jovana i stavio ga u tamnicu zbog Irodijade, žene njegovog brata Filipa - koju je uzeo za ženu.
18A Jovan reče Irodu: „Ne priliči ti da uzmeš ženu svog brata.”
19Tako ga je Irodijada zamrzela i čekala da bi mogla da ga pogubi. Ali nije mogla,
20jer je Irod poštovao Jovana i smatrao ga posebnim i pravednim - pa ga je štitio, i činio mnogo toga zbog njega, i slušao ga sa zadovoljstvom.
21Ali kada je Irod malo ostario, on je proslavljao svoj rođendan i pozvao je sve poglavare nad hiljadu ljudi i velike vladare Galileje.
22Tada dođe kći Irodova igrajući pred svim gostima, i bilo je to veoma milo Irodu i svima koji su tu jeli. Tada je car Irod rekao devojci: „Traži šta želiš, i daću ti.”
23I zakleo se da će joj dati sve što bude tražila, pa ako je i pola carstva njegovog.
24A kada je devojka izašla odatle, rekla je svojoj majci: „Šta da tražim?” Ona joj je rekla: „Traži glavu Jovana Krstitelja.”
25Zatim je odmah došla do kralja i uznemireno ga upitala, rekavši: „Želim da mi daš glavu Jovana Krstitelja u jednoj od ravnih drvenih posuda.”
26Tada je kralj bio ožalošćen zbog zakletve koju je dao. Ali zbog gostiju nije hteo da je žalosti,
27pa je poslao sekača glava i zapovedio mu da mu donese glavu u jednoj od ravnih drvenih posuda,
28i dade je devojci. Tada ga je ova mlada devojka dala svojoj majci.
29I kada su to saznali njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo telo.
30Tada su učenici došli do Isusa i ispričali mu sve što su uradili i saznali.
31Zato je Isus rekao: „Hajde, idemo u pustinju da se malo odmorimo." (Jer je bilo mnogo ljudi koji su dolazili i vraćali se, a on nije imao vremena da jede.)
32Tako su ušli u čamac i došli na pusto mesto.
33Ali mnogi ljudi koji su ih videli, prepoznali su ga i krenuli za njim pešice prema tom mestu. I dođoše k njemu iz svih gradova.
34A kada je Isus došao u tu zemlju i video ljude, sažalio se na njih, jer su bili kao ovce bez pastira - pa ih je počeo poučavati mnogim i dobrim stvarima.
35Ali kada je prošao veći deo dana, prišli su mu njegovi učenici i rekli mu: „Ovo je veoma pusto mesto i prošlo je mnogo vremena.
36Neka ljudi idu odavde u mala okolna brda i kupe sebi hranu za jelo.”
37Ali Isus im odgovori: „Vi im dajte da jedu - idite i kupite dvesta vekni hleba i dajte im da jedu!”
38Tada im Isus još reče: „Koliko vekni imate? Idite pogledajte.” I kad su videli, rekli su: „Imamo pet vekni i dve ribe.”
39Tada im je Isus zapovedio da kažu ljudima da sednu na travu.
40I oni su seli - u grupama po pedeset i po stotinu.
41Tada Isus uze pet vekni hleba i dve ribe, i izgovori molitvu zahvalnosti, i prelomi ih i dade ih svojim učenicima, koji ih staviše pred ljude. I tako je podelio te dve ribe.
42I svi su jeli i nasitili se.
43I uzeli su dvanaest korpi što je ostalo - od vekni hleba i od ribe.
44A onih koji su jeli bilo je pet hiljada ljudi.
45I odmah je naredio svojim učenicima da uđu u čamac i da idu preko vode [prema Vitsaidi], dok on bude otpustio narod.
46I dok su učenici ušli u čamac, molio se sam na brdu.
47A kada je palo veče, čamac je bio u moru, a Isus je išao sam po moru.
48I Isus ih je video kako se muče sa veslanjem, jer je vetar bio protiv njih. Onda je došao do njih oko pola noći, hodajući po moru.
49Učenici su mislili da je to neki zao duh, pa su svi povikali
50i bili su zbunjeni. Ali, Isus ih je odmah pozvao i rekao: „Budite smireni, jer ja sam on! Ne bojte se.”
51A onda je ušao u čamac - sa njima, i vetar je stao. I stajali su veoma začuđeni,
52 jer još nisu prepoznali čudo od pet hlebova, jer im je srce bilo pomračeno.
53I kada su nastavili dalje, došli su u zemlju Giniza- ret.
54Kada je izašao iz čamca, odmah je narod prepoznao Isusa,
55i požurili su po celoj zemlji da donesu bolesnike na krevetima - kada su čuli da je on tamo.
56U koji god grad ili selo da je ušao, dolazili su ljudi na putevima i molili ga da samo dotaknu rub njegove haljine, jer svi koji su je dotakli - ozdravili su.