Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
5
1I dođoše preko mora, prema Genizaretu.
2I odmah, kada je izašao iz čamca, izišao mu je na put jedan čovek opsednut demonom,
3koji je spavao u grobovima. I bio je toliko zao da ga nisu mogli uhvatiti lancima,
4ni gvozdenim okovima, jer ih je neprestano lomio. I nisu uspeli da ga smire.
5I danju i noću bio je među grobovima i u planinama, vikao je i udarao se kamenjem.
6Ali kada je izdaleka ugledao Isusa, došao je trčeći i poklonio mu se,
7govoreći jakim glasom: „Šta ti, Isuse, imaš sa mnom, o Sine Svevišnjeg Boga!? Zaklinjem te živim Bogom da mi ne nanosiš bol.”
8A Isus mu reče: „Izađi iz njega nečisti duše.”
9I upita ga: „Kako se zoveš?” On je odgovorio: „Moje ime je Broj”, jer ih je bilo mnogo (demona).
10I veoma ga je molio da ga ne istera iz tog carstva.
11A tamo su mnoge svinje pasle.
12Zli duhovi su ga molili: „Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.”
13Tada je Isus ispunio njihovu molbu. Odmah izađoše demoni iz čoveka i uđoše u svinje, i svinje se baciše u more - i udaviše se, a bilo ih je oko dve hiljade.
14A oni koji su ih čuvali, pobegli
su i javili ljudima u gradu. Onda su svi iz grada izašli da vide šta se dogodilo.
15I kada su došli do Isusa i videli one koji su ranije bili opsednuti demonima - da su sada bili dobro - svi su se uplašili.
16I ispričali su šta su videli, i šta je bilo u vezi sa onim koga su demoni opsedali, i sa svinjama.
17Tada su ga molili da ode od njih.
18A kada je Isus ušao u čamac, onaj koji je ranije bio opsednut demonima počeo je da ga preklinje da i on pođe s njim.
19Ali Isus mu nije dozvolio, nego mu je rekao: „Idi svojoj kući i svojima, i ispričaj im o velikoj ljubavi koju ti je Gospod pokazao.”
20Tako je otišao pričajući o prihvatanju velike ljubavi koju mu je Gospod pokazao. I svi su se čudili.
21I kada je Isus prešao na drugu stranu mora u čamcu, mnogi ljudi su se okupili oko njega na obali mora.
22I došao mu je jedan starešnina iz sinagoge, po imenu Jair. I kada ga je ugledao, kleknuo je pred njegove noge,
23moleći ga i govoreći: „Moja ćerka je na samrti - dođi i stavi svoje ruke na nju,i ona će ozdraviti.”
24Tako je Isus otišao s njim i sa mnogim ljudima koji su išli za njim.
25I bila je jedna žena koja je krvarila proteklih dvanaest godina,
26i uzeli su joj sve što je imala za lekove, a da ona nije imala od toga nikakvu korist.
27I kada je čula da Isus Mesija dolazi među narod, došla je i dotakla se zadnjeg dela njegove haljine,
28jer je u sebi govorila: „Ako se dotaknem njegove haljine, biću izlečena.”
29I odmah je prestala da krvari, i shvatila je da je izlečena.
30A Isus, koji je u sebi znao istinu koja je izašla iz njega, okrenuo se prema narodu i rekao: „Ko se dotakao moje haljine?”
31Tada mu učenici rekoše: „Vidiš da te tvoj narod pritiska, a ti kažeš: ‘Ko me je dotakao’?”
32I pogledao je da li može da vidi onu koja je to učinila.
33Tada žena zadrhta, i uplaši se, jer je dobro znala za čudo koje joj se desilo. Zato je kleknula pred njim i rekla mu svu istinu.
34A on joj je objasnio i rekao: „Kćeri moja, tvoja vera te je spasla, idi u miru i budi zdrava.”
35I dok je on govorio, došli su do starešine sinagoge i rekli mu: „Tvoja ćerka je umrla. Zašto biste se dalje trudili?”
36A učitelj Isus, koji je to čuo, reče: „Ne boj se, samo imaj čvrstu veru u Gospoda.” I ovaj čovek mu je verovao.
37I nije poveo nikoga sa sobom, osim Kife i Jakova.
38I uđoše u kuću starešine sinagoge i videše tamo mnogo plača i vike.
39Kada je Isus ušao u kuću, rekao je: „Zašto ste tužni i plačete nad devojkom? Ona nije umrla, nego spava.”
40I svi su mu se rugali. Ali Isus ih je sve isterao, osim devojčinog oca i majke, i učenika koji su bili sa njim. I uđoše u prostoriju gde je devojka ležala,
41a on ju je uzeo za ruku i rekao joj: „Talita kumi”, što znači: „Devojko ustani.”
42I odmah je devojka oživela i počela da hoda. (Imala je 12 godina.) I svi su se uplašili zbog ovog velikog čuda.
43I zapovedio im je da to nikome ne govore. A posle je zapovedio da joj daju nešto da jede.