Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
7
1Tada su došli do Isusa neki od fariseja i mudraca starog zakona - koji su došli iz Jerusalima.
2I kada su videli neke od njegovih učenika kako jedu bez ritualnog pranja ruku, prezreli su ih.
3(Jer Judejci ne jedu ako ritualno ne operu ruke, prema starim običajima.
4Takođe postoje mnogi drugi običaji koje su im zapovedali da se pridržavaju. To jest, da ritualno peru svoje poklopce i srebrno posuđe za piće.)
5I zbog toga su pitali Isusa: „Zašto se tvoji učenici ne pridržavaju običaja drevnih otaca, nego jedu hleb sa ritualno neopranim rukama sve vreme?”
6Isus je odgovorio: „Dobro je Isaija prorekao o vama varalicama, govoreći: ‘Ovaj narod me poštuje svojim rečima, ali je njihovo srce daleko od mene.
7Uzalud me poštuju, podučavajući ljude učenjem i zapovestima ljudskim’.”
8(Tako su napustili Božje zapovesti, držeći se onoga što je od ljudi dato, i došli su do njih običaji u vezi čaša i srebrnih posuda za piće, kao i mnogih drugih stvari.)
9I poput ovih reči, rekao im je: „Vi kršite zapovesti Božje da biste održali svoje običaje -
10jer je Mojsije rekao: ‘Poštuj oca svog i majku svoju’, i ‘Ko proklinje svog oca ili svoju majku treba smrću da se kazni.’
11Ali vi kažete da ako se čovek zavetuje Hramu, da će tamo dati ono što pripada roditeljima, onda, jer je dao zavet Hramu - nema obaveza prema svom ocu i majci.
12I posle mu ne dopuštate da ispuni obaveze prema ocu i majci.
13Tako kršite zapovesti Božje zbog svojih običaja koje ste stekli, i mnogih drugih zala koje činite.”
14Zatim je pozvao narod i rekao im: „Slušajte me i obratite pažnju na moje reči!
15Sve što spolja uđe u čoveka, ne može ga oskrnaviti, ali ono što izlazi iz srca čoveka - to ga skrnavi.
16Ko ima uši da čuje, neka posluša!”
17A kada je Isus ušao u kuću, učenici su ga upitali: „Šta znače te reči?”
18Pa im reče: „Da li ste tako nerazumni da ne razumete? Zar ne razumete da ništa što ulazi u telo čoveka ne može da ga oskvrni?
19Jer ne ulazi u telo, već samo u stomak, i izbacuje se prirodnim čišćenjem.”
20I još im reče: „Zla što izlaze iz srca, to su:
21zle misli i preljube, ubistva,
22krađe, sebičnost, pohlepa, gordost, ludost.
23Sva ova zla izlaze iz srca i ona skrnave čoveka.”
24Tada je Isus ustao i otišao u krajeve iza Tira i Sidona. I ušao je u jednu kuću, ali ne htede da to iko sazna. Međutim, nije mogao da ostane sakriven,
25jer mu je prišla neka žena koja je imala ćerku opsednutu demonom i kleknula pred njegove noge.
26Došla je iz sirijske porodice i molila ga je da istera demona iz njene kćeri.
27Ali Isus je rekao: „Čovek je najpre odgovoran da izdržava svoju decu, jer nije dobro uzimati hleb od dece, da bi ga dao psima.”
28Ona je odgovorila: „Istina je to, gospodine, međutim štenci jedu komade hleba koji padaju ispod stola svoga gospodara.”
29Tada joj je Isus rekao: „Zbog ovih reči će tvoja ćerka biti izlečena”,
30i gle, demon je izašao iz nje.
31Zatim je otišao iz oblasti Tira, prolazeći pored Sidona, i išao je pored Galilejskog mora, prema Dekapolju.
32Tada su mu doveli čoveka gluvonemog, moleći ga da stavi ruku na njega.
33Tako ga je Isus odveo na stranu, van mesta njegovog stanovanja, stavio mu prste u uho, i pljunuvši, dotakao mu se jezika.
34I pogledavši u nebo, uzdahnu i reče: „Aftah”, što znači: „Otvori!”
35I odmah mu se otvoriše uši, i bolest njegovog jezika je nestala, i on progovori s lakoćom.
36Tada mu je Isus zapovedio da to nikome ne kaže. Ali iako mu je zapovedio, ipak je to objavio.
37I oni su se začudili govoreći: „Šta god Isus čini, čini dobro - jer on čini da nemi govore, a gluvi da čuju.”