Jevanđelje po MarkuInformacije o knjizi
Jevanđelje kao Marko
4
1Isus je ponovo počeo da poučava na obali mora, i okupilo se mnoštvo ljudi, i zato je morao da uđe u čamac. Tako je on sedeo u čamcu na moru, a mnoštvo ljudi je sedelo na obali mora.
2I propovedao im je, i poučavao ih, koristeći priče.
3I reče im: „Jedan čovek je izašao da poseje seme,
4i dok je sejao, neko je seme palo blizu puta, i ptice su došle i pojele ga.
5A druga su semena pala na kamena mesta gde nije bilo mnogo zemlje. I odmah su isklijala,
6ali su se osušila kad ga je sunce ogrejalo, jer nisu imala korena.
7A neko seme je palo među trnje, i trnje je poraslo i ugušilo ga. To seme nije urodilo plodom - nije niklo i raslo.
8A drugo seme je palo na dobru zemlju i donelo plod, jedno trideset, jedno šezdeset i jedno sto mera.”
9Tada je Isus rekao: „Ko ima uši, neka čuje.”
10I kada je stajao odvojen od ljudi, učenici ga upitaše o ovoj priči,
11i on im reče: „Vama je dato da razumete poverljive savete nebeskog carstva, ali ne i njima - osim preko ovih priča,
12da vide, ali da ne primećuju, i da čuju, ali da ne razumeju - oni razumeju svoje grehe koje govore.”
13Zatim im reče: „Zar ne razumete ovu priču?”
14Onaj koji seje, to je onaj koji propoveda reč Božju.
15Ono seme što je palo pored puta jesu oni koji čuju Božje reči, ali Sotona odmah dolazi i uklanja ih iz njihovog srca.
16A seme što je palo na kamenito tlo, to je onaj koji reč Božju sluša i odmah je s radošću prima,
17ali nema korena u sebi, pa kada nastane nevolja i muka, Sotona mu iz srca sve izbriše.
18A ono seme što je palo u zemlji sa trnjem, to su oni koji slušaju propoved,
19ali brige ovoga sveta i gubitak svetskih bogatstava dave ih, i ostaju bez ploda.
20A ono seme što je palo na dobru zemlju, to su oni koji slušaju, i izvršavaju, i donose dobar plod - dok iz jednog zrna ne izađe trideset, a iz drugog šezdeset, a iz drugog sto mera. Ko ima uši da čuje, neka posluša!”
21Takođe im je rekao: „Nema čoveka koji stavlja upaljenu svetiljku ispod bureta, ni ispod kreveta, nego je čovek stavlja na menoru.
22Ništa nije skriveno i zatajeno što neće postati poznato.
23Ko ima uši da čuje, neka posluša!”
24„A ja vam kažem: obratite pažnju na ono što čujete! Jer onom merom kojom meriš - takvom ćeš i primiti, sa tom veličinom.
25A ko ima i daje, biće mu dato; a ko ima i ne daje, ono što ima, oduzeće mu se.”
26I još im reče: „Carstvo nebesko je kao čovek koji je posejao dobro seme u zemlju.
27Onda je spavao dan i noć, i odmarao se dok je seme raslo i razvijalo se, ali on ne zna kako.
28I pored toga, iz zemlje prvo izrastoše biljke, zatim klasje, a zatim pšenica sa punim klasom.
29A kada je plod postao potpun, odmah se koristio srp, jer je vreme žetve.
30Sada vam kažem: Sa čime bih mogao da uporedim carstvo Božje, sa kojom pojavom da ga uporedim?
31Ono je kao zrno gorušice: kad se poseje u zemlju, manje je od sveg bilja u polju koje je u zemlji.
32Ali kad se poseje, raste i postaje veće od svih ostalih biljaka, i pravi toliko semena i grana, da ptice nebeske prebivaju u senci grana njegovih.”
33On im je rekao mnogo ovakvih priča, da bi razumeli,
34i nije im govorio bez priča. I zbog toga, kad ih je odvojio na stranu, sve im je objasnio.
35A tog dana kada je palo veče, rekao im je: „Hajdemo dalje.”
36Tako su pustili ljude da idu, a on je ušao u čamac. A druge lađe krenuše za njim morem.
37I tada se podigao veliki i jaki vetar, i stvorili su se veliki talasi pa se čamac počeo puniti vodom.
38Ali Isus je spavao na krmi na jastuku. Zato su ga probudili i rekli: „Učitelju, zar nećeš doći kod nas, zar ne vidiš da bivamo uništeni?”
39Tada je Isus ustao i zapovedio vetru i moru da utihnu, i odmah je nastala velika tišina.
40Tada im reče: „Zašto ste se uplašili, zar nemate vere?”
41I tada su se silno uplašili od njega, govoreći jedan drugome: „Ko je ovaj, kad mu se vetar i more pokoravaju?”