Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
22
1Opet poče Isus da u pričama govori:
2„Carstvo nebesko je slično caru koji pravi svadbu.
3On šalje svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, ali zvanice ne hteše da dođu.
4On ponovo posla druge sluge i reče im: ‘Recite zvanicama: ‘Evo, spremio sam gozbu, zaklao sam bikove i kokoši, sve je spremno, dođite na svadbu.’
5Međutim, oni opet nisu hteli i odoše, jedni u grad, a drugi na posao.
6Ostali uhvatiše njegove sluge, mučiše ih i ubiše.
7Kada je car to čuo, veoma se naljutio. Zato je poslao vojsku da spali sve kuće tih ubica.
8Tada reče svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali zvanice nisu bile dostojne.
9Zato idite na puteve, i koga god da nađete pozovite na svadbu.’
10Sluge izađoše na puteve i skupiše sve koje nađoše, i zle i dobre. Tako se napuni svadba gostiju.
11Kada je car ušao da vidi goste, ugleda čoveka koji nije bio obučen u svadbenu odeću.
12I reče mu: ‘Prijatelju, kako si došao ovamo bez svadbenog odela?’ On zaneme.
13Tada car reče slugama: ‘Svežite mu ruke i noge i izbacite ga u najveću tamu. Tamo će biti plač i škrgut zuba.’
14Mnogo je zvanica, ali je malo izabranih.”
15Tada fariseji krenuše i počeše da se dogovaraju kako da ga uhvate u reči.
16Potom mu poslaše svoje učenike sa Irodovim nasilnicima, koji mu se obratiše: „Učitelju, znamo da si istinit i u istini učiš putu Božjem, ničega se ne plašiš, i potpuno si nezavistan.
17Reci nam šta misliš, da li je dopušteno dati cezaru porez, ili nije?”
18Ali Isus shvati njihovu zlu nameru i reče: „Dvolični, što me iskušavate?
19Pokažite mi poreski novac.” Oni mu pokazaše.
20Onda im on reče: „Čiji je ovo lik i natpis?”
21Rekoše mu: „Cezarev.” Tada im reče: „Dajte onda cezaru cezarevo, a Bogu Božje.”
22Kada su to čuli, zadivili su se. Potom ga ostaviše i odoše.
23Toga dana pristupiše mu sadukeji i istraživači vaskrsenja, te ga upitaše:
24„Učitelju reci nam nešto. Mojsije je govorio: ‘Ako neko umre bez dece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i podigne porod svome bratu.’
25A kod nas je bilo sedmoro braće: prvi se oženi i umre, pa kako nije imao poroda, ostavi svoju ženu svom bratu.
26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27A posle svih umre i žena.
28Kada vaskrsnu, čija će od njih sedmorice ona biti žena?”
29A Isus odgovori: „Varate se jer ne znate Pismo niti silu Božju.
30Jer kada vaskrsnu, neće se ljudi ženiti niti će se žene udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.
31Zar niste čitali o vaskrsenju mrtvih šta vam je Bog rekao:
32‘Ja sam Bog Avramov i Bog Isakov i Bog Jakovljev?’ Bog nije Bog mrtvih nego Bog živih.”
33Narod, čuvši to, zadivio se njegovoj mudrosti.
34A kad su fariseji čuli da je ućutkao sadukeje, skupiše svoje sluge
35i poslaše jednog mudrog od njih da ga iskuša:
36„Učitelju, reci koja je najveća zapovest u Zakonu?”
37A on mu reče: „Voli Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom.
38Ovo je najveća i prva zapovest.
39A druga je slična prvoj: Voli bližnjega svoga kao samoga sebe.
40Od ove dve zapovesti zavisi sav Zakon i Knjige proroka.”
41A kada su se fariseji okupili, upita ih Isus:
42„Šta vi mislite o Mesiji? Čiji će sin on biti?” Rekoše mu: „Davidov.”
43Reče im: „Kako ga onda nazivaju Davidom u Duhu Svetom, govoreći: ‘Gospode’,
44kao što je napisano: ‘Sedi meni s desne strane dok ti položim neprijatelje pod noge tvoje?’
45Kad Davida nazivaju Gospodom, kako će mu onda biti sin?”
46I niko nije mogao da mu odgovori ni reči, niti se ko usudi od onoga dana da ga više išta pita.