Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
21
1Kada su se približili Jerusalimu i došli do Vitfage, prema Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu svojih učenika govoreći im:
2„Idite do utvrđenja što je pred vama, i odmah ćete naći jednu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite ih meni.
3I ako vam neko nešto kaže, recite da su Gospodu potrebni, odmah će ih pustiti.”
4A ovo se dogodilo da se ispuni ono što je rekao prorok:
5„Kažite kćeri Sionovoj: ‘Evo car tvoj dolazi ti pravedan, pobedonosan i siromašan, jašući na magarici i na mladunčetu njenom’.”
6Učenici odoše i učiniše kako im je Isus naredio.
7Dovedoše magaricu i mladunče, on uzjaha, a ostali staviše na njih opremu i stočnu odeću, te pođoše gore.
8A većina naroda prostre svoju odeću po putu, dok su drugi rezali granje sa drveća i prostirali ih za njim i pred njim po putu.
9Neki su vikali: „Osana spasitelju sveta, neka si blagosloven ti koji dolaziš u ime Gospodnje. Osana spasitelju naš, proslavi se na nebu i na zemlji.”
10Nakon svega ovoga, ušao je Isus u Jerusalim, a sav grad se uzbuni, govoreći: „Ko je ovaj?”
11A narod je među sobom govorio: „To je prorok Isus iz Nazareta, koji je u Galileji.”
12Potom je Isus ušao u hram Božji i našao tamo trgovce i kupce. Videvši to isprevrtao je table stolova i stolice prodavaca golubova,
13i reče im: „Napisano je: ‘Moj dom zvaće se dom molitve svim narodima’,” a vi od njega činite razbojničku pećinu.
14Odmah mu priđoše slepi i hromi u hramu, i izleči ih.
15A glavari sveštenički i književnici dođoše da vide čuda koja je učinio. Videvši čuda koja je učinio i mlade momke kako viču u hramu: „Neka je slavan Sin Božji”, veoma su se rasrdili.
16Zato mu rekoše: „Jesi li čuo šta ovi govore?” A Isus im reče: „Da, čuo sam ih. Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta dece i odojčadi načinio si sebi moć’?”
17Onda ih ostavi i izađe van grada u Vitaniju, koju je obilazio i propovedao o Božjem carstvu
18Ujutro se gladan vraćao u grad.
19Primetio je jednu smokvu kraj puta, došao do nje, i na njoj nije ništa našao sem lišća, te joj reče: „Neka od tebe ne bude više ploda nikada!” Smokva se odmah osušila.
20Učenici su to videli, pa su se začudili govoreći: „Kako se odmah smokva osušila?”
21A Isus odgovori sledeće: „Ako imate veru bez sumnje, učinićete ne samo što se dogodilo sa smokvom, nego ako i ovom brdu kažete: ‘Digni se i baci se’, dogodiće se.
22I sve što budete zatražili u molitvi, ako budete verujući, dobićete.”
23Kada je došao u hram da podučava, priđoše mu glavari sveštenički, mudraci i narodne starešine te mu rekoše: „Ko ti je dao pravo da to radiš?”
24A Isus im odgovori sledeće: „I ja ću vas nešto pitati, pa ako mi to kažete, i ja ću vama reći ko mi je dao pravo da ovo radim.
25Odakle beše Jovanovo krštenje? Sa neba ili od ljudi?” A oni počeše da razmenjuju mišljenja, te rekoše jedni drugima: „Ako kažemo: ‘S neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda ne poverovaste?’
26A ako kažemo: ‘Od ljudi’, plašićemo se naroda jer Jovana svi smatraju prorokom.”
27Oni odgovoriše Isusu i rekoše: „Ne znamo.” Reče i on njima: „Ni ja vama neću kazati ko mi daje za pravo da ovo radim.”
28Te večeri rekao je Isus svojim učenicima: „A šta vi mislite? Jedan čovek je imao dva sina. Prišao je jednome i rekao mu: ‘Sinko, idi danas i radi u vinogradu.’
29Odgovorio mu je: ‘Ne želim’, ali se posle pokajao i otišao.
30Tada priđe drugome i reče mu isto tako. A on odgovori: ‘Odmah gospodaru’, ali ipak nije otišao.
31Koji je od njih dvojice učinio očevu volju?” Rekoše: „Prvi.” Reče im Isus: „Zaista vam kažem da nasilnici i bludnice ulaze pre vas u carstvo Božje.
32Jer vam dođe Jovan putem pravednosti, i ne poverovaste mu, a nasilnici i bludnice mu poverovaše. Vi ste to videli, ali se niste vratili veri. I posle toga se niste pokajali i poverovali mu. Ko ima uši da sluša, neka čuje i stidi se.”
33U to vreme reče Isus svojim učenicima i grupi Jevreja: „Čujte molim i priču o sejaču. Bio jednom jedan poštovani čovek koji posadi vinograd, i ogradi ga ogradom, sagradi u njemu kulu i iskopa u njemu muljaru za grožđe, pa ga dade vinogradarima i otputova.
34A kada se približi vreme branja plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegove plodove.
35Uhvatiše vinogradari njegove sluge, jednoga istukoše, drugoga ubiše, a trećega kamenovaše.
36Opet posla druge sluge, više njih nego prvog puta, a ovi im učiniše isto tako.
37Najzad posla k njima svoga sina rekavši: ‘Uplašiće se valjda od moga sina.’
38Ali vinogradari, videvši sina rekoše jedan drugom: ‘Ovo je naslednik. Hajde da ga ubijemo, pa ćemo imati njegovo nasledstvo.’
39I stvarno ga uhvatiše, izbaciše ga iz vinograda i ubiše.
40I onda, kada dođe vlasnik vinograda, šta će učiniti vinogradarima?”
41Odgovoriše mu sledeće: „Kao zločince će ih zlom pobiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima koji će mu odmah davati njegov deo plodova.”
42Reče im Isus: „Zar niste čitali u Spisima: ‘Kamen koji odbaciše zidari, upravo je postao ugaoni kamen. Od Gospoda je to i divno je u našim očima?’
43Zato vam kažem da će se uzeti od vas carstvo Božje i dati drugom narodu koji svoje plodove donosi.
44I ko padne na ovaj kamen razbiće se, a na koga on padne satrće se.”
45Glavari sveštenički i fariseji, čuvši njegove priče uvideše da u stvari o njima govori.
46Zatražili su da ga ubiju, ali su se uplašili naroda, jer ga je narod smatrao prorokom.