Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
23
1Onda Isus poče da priča narodu i svojim učenicima sledeće:
2„Na Mojsijevu stolicu sedoše književnici i fariseji.
3I sada, sve što vam on kaže, držite i činite, ali po njihovim propisima i njihovim primerima ne činite, jer oni govore, ali ne čine.
4Nego vezuju i stavljaju teške i nesnošljive terete na ljudska leđa, a sami svojim prstom neće da mrdnu.
5A sva svoja dela čine da ih ljudi vide i oblače skupocenu garderobu i velike rese stavljaju,
6vole čelo stola na gozbama i prva mesta u sinagogama,
7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu rabinima.
8Vi nemojte želeti da vas zovu rabinima, jer je jedan vaš rabin, a vi ste svi braća.
9I nikoga na zemlji ne nazivajte ocem, jer je jedan Otac vaš nebeski.
10Niti se nazivajte učiteljima, jer je jedan vaš učitelj - Mesija.
11A najveći među vama neka vas služi.
12Ko samoga sebe uzdiže - biće ponižen, a ko samoga sebe unizi - biće uzdignut.
13Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko pred ljudima jer vi ne ulazite, niti puštate unutra one koji hoće da uđu.
14Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što jedete i razdeljujete imanja udovica i tobože se molite dugo. Zato ćete, kada to prođe, dugo kaznu patiti.
15I što prelazite i more i kopno da srce makar jednog čoveka vežete za vašu veru, i kad mu ga vežete, on postane duplo gori nego što je pre toga bio.
16Teško vama, vođe slepih, koji govorite: ‘Ako se ko zakune hramom, to se ne važi ništa. Ako se pak zakune nekom stvari koja je posvećena u hramu, onda je dužan da plati.’
17Budale i slepci, šta je veće: hram ili predmet koji je posvećen hramu?
18I kažete: ‘Ako se ko zakune žrtvenikom, nije ništa dužan, a ako se zakune darom koji je na njemu, obavezan je nešto dati.’
19Slepci, šta je veće, žrtva, svetilište ili žrtvenik?
20Ko se zakleo žrtvenikom, kune se njime i svim što je na njemu,
21Ili ko se kune Svetinjom, kune se svime što je iz nje.
22i koji se zakleo prestolom na kojem Bog sedi, kune se prestolom, ali i onim koji na njemu sedi.
23Teško njima, književnicima i farisejima, što daju desetak od mirođije i nara, a pljačkaju i ne daju grožđe, koje je cenjenije. To je i po propisima Zakona, a oni su pravda, istina i vera. Ovo je trebalo činiti i ne zaboravljati.
24Potomci vođa slepih, vodite računa da ste tačni u stvarima veličine komarca, a kamilu biste celu gutali.
25Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što čistite spolja čaše i posude, a iznutra su pune prljavštine i nemorala.
26Očisti prvo ono što je u čaši, da bi posle i njena spoljašnost bila čista.
27Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što ličite na okrečene grobove, koji spolja izgledaju lepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i prljavštine.
28Tako se i vi spolja pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni dvoličnosti i bezakonja.
29Teško vama licemeri, književnici i fariseji, što gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika,
30i govorite: ‘Da smo živeli u vreme svojih otaca, ne bismo bili njihovi saučesnici u ubijanju proroka.’
31Tako svedočite za sebe da ste sinovi onih koji su pobili proroke.
32I vi se isto tako ponašate kao vaši preci.
33Zmije, zmijski porode, kako da pobegnete od suda ognja uništenja ako se veri ne vratite?”
34U to vreme reče Isus grupama Jevreja: „Evo vam šaljem proroke, i mudrace i književnike. Od njih ćete neke ubiti, neke šibati u vašim sinagogama i goniti od grada do grada.
35Neka dođe na vas krv svakog pravednika prolivena na zemlji, od krvi Avelja pravednoga do krvi Zaharije sina Varahijinog, koga ubiste između hrama i žrtvenika.
36Zaista vam kažem, sve će to doći na ovu generaciju.
37I na Jerusalim koji ubija proroke i kamenuje izaslanike. Koliko sam samo puta hteo da skupim tvoju decu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, i niste hteli.
38Eto, ostavljaju vam se kuće vaše prazne.
39Zaista vam kažem, od sada nadalje me nećete videti dok ne budete rekli: ‘Neka je blagosloven naš Spasitelj’.”