Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
20
1Jer carstvo nebesko je slično čoveku domaćinu koji izađe rano ujutro da unajmi radnike za svoj vinograd.
2A kad se pogodi sa radnicima po dinar na dan, pošalje ih u svoj vinograd.
3I kada oko tri sata popodne vidi druge gde stoje na trgu besposleni,
4i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd, i ako sve bude dobro, platiću vam.’
5I oni odu. A kada opet izađe oko šest i oko devet sati, učini isto tako.
6I oko jedanaestoga sata izađe i nađe druge gde stoje i kaže: ‘Što stojite ovde ceo dan besposleni?’
7Oni mu rekoše: ‘Niko nas nije unajmio.’ On im reče: ‘Idite i vi u vinograd.’
8A kada pade mrak, gospodar vinograda reče svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih počevši od poslednjih do prvih.’
9I kada dođoše unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše po dinar.
10A kada dođoše prvi, pomisliše da će više uzeti, ali im on nije dao više od po dinar.
11Kad su dobili novac, govorili su protiv domaćina:
12‘Ovi poslednji odradiše jedan sat, pa si ih izjednačio sa nama koji podnesmo težinu celog dana i ovu žegu.’
13A on odgovori jednom od njih i reče: ‘Prijatelju, ne činim ti nepravdu, zar se nisi pogodio sa mnom po dinar?
14Uzmi svoje pa idi jer ako hoću ovom poslednjem da dam kao i tebi,
15zar ne mogu da činim šta hoću sa svojim? Ili je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16Tako će i biti, poslednji će biti prvi i prvi će biti poslednji. Mnogi će biti pozvani, a malo njih izabranih’.”
17I kada se Isus približio Jerusalimu, povede svojih dvanaest učenika u tajnosti i reče im:
18„Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin čovečiji biće predan sveštenicima i književnicima, i osudiće ga na smrt,
19i takođe će ga predati mnogobošcima da ga isprebijaju, a trećeg dana će vaskrsnuti.”
20Tada mu priđe žena Zevedejeva sa svojim sinovima klanjajući mu se i moleći nešto od njega.
21A on joj reče: „Šta hoćeš?” Reče mu: „Naredi da ova dva moja sina sednu jedan s tvoje desne, a drugi s leve strane u tvome carstvu.”
22A Isus odgovori: „Ne znate šta tražite. Moći ćete da istrpite mučenje i umiranje koje ću ja trpeti?” Rekoše mu: „Možemo.”
23Reče im: „Čašu moju ćete ispiti, ali sesti meni s desne ili leve strane, to ne dajem ja, nego će pripasti onima kojima je pripremio moj Otac.”
24I čuvši to desetorica braće, rasrdiše se na ova dva svoja brata.
25A Isus im reče da mu priđu, pa im kaza: „Znate da vladari mnogih naroda gospodare njima, a da ih njihovi velikani tlače.
26A kod vas neka ne bude tako, nego ko od vas hoće da bude veliki, neka vam služi,
27i ko hoće da bude među vama prvi, neka vam bude sluga,
28baš kao što Sin čovečiji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ život svoj kao otkup za mnoge ljude.”
29A kada su ulazili u Jerihon, pođe za njim jedna grupa naroda.
30Tamo, dvojica slepih izađoše na put i čuše galamu mnoštva naroda, te su se zapitali šta bi to moglo biti. Jedan prorok im odgovori da Isus iz Nazareta dolazi. Onda su povikali ka njemu i rekli: „Smiluj se na nas, sine Davidov.”
31A narod im zapreti da ućute, ali oni još jače povikaše: „Gospode, sine Davidov, smiluj se na nas!”
32I stade Isus, dozva ih i reče: „Šta hoćete da vam učinim?”
33Rekoše mu: „Gospode, da se otvore naše oči.”
34Isus se na njih smilova, dodirnu im oči i reče im: „Vaša vas je vera izlečila.” Oni odmah progledaše i zahvaljivaše Bogu, te pođoše za njim. Sav narod je zahvaljivao Bogu za ovo.