Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
19
1A kada je Isus završio ove govore, pošao je iz Galileje i stigao u judejske krajeve, koji se nalaze preko Jordana.
2Za njim je išlo mnogo ljudi i sve ih je izlečio.
3Priđoše mu fariseji da ga testiraju i počeše da ga zapitkuju: „Da li sme čovek da otpusti svoju ženu za bilo kakav razlog i da joj da otpusni list?”
4A on im odgovori: „Zar niste čitali da ih je Tvorac od početka stvorio kao muško i žensko.”
5I takođe reče: „Zato će čovek ostaviti oca i majku svoju i prionuće uz svoju ženu, i postaće jedno telo?
6Tako nisu više dva nego jedno telo. Što je Stvoritelj sastavio, čovek ne može da rastavlja.”
7Oni mu rekoše: „Zašto je onda zapovedio Mojsije da se da otpusna lista i da se žena pošalje iz kuće?”
8Reče im: „S obzirom na vašu tvrdoglavost, Mojsije vam je dopustio da otpustite svoje žene, ali nije uvek bilo tako.
9Nego, ja vam kažem da ko ostavi svoju ženu, sem zbog preljube, i oženi se drugom, čini preljubu, i ko se oženi raspuštenicom, čini preljubu.”
10A njegovi učenici mu rekoše: „Ako je tako čoveku sa ženom, nije dobro ženiti se.”
11A on im reče: „Ne shvataju svi ove reči, nego oni kojima je dato.
12Jer ima uškopljenika koji su se iz utrobe materine tako rodili iako nisu zgrešili, i ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili radi carstva nebeskoga, i oni su veoma istaknuti. Ko može da shvati, shvatiće.”
13Tada mu prineše decu da stavi ruke na njih i da se pomoli za njih, a njegovi učenici ih razjuriše.
14Ali Isus reče: „Pustite decu i ne branite im da dođu k meni, jer takvima pripada carstvo nebesko. Zaista vam kažem, neće ući u carstvo nebesko onaj ko ne radi ovako.”
15I stavi ruke na njih, pa ode odatle.
16Jednom mu priđe jedan momak i reče: „Učitelju, kakvo dobro da učinim da imam večni život?”
17A on mu reče: „Što me pitaš za dobro? Ne postoji dobar čovek, kao sam Bog koliko je dobar. Ako pak hoćeš da uđeš u život, drži zapovesti.”
18Reče mu momak: „Koje zapovesti?” A Isus reče: „Ne počini zločin ubistva, ne kradi, ne svedoči lažno,
19poštuj oca i majku, i voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.”
20Reče mu mladić: „Sve sam to poštovao, šta mi još nedostaje?”
21Reče mu Isus: „Ako želiš da budeš savršen, idi i prodaj sve što imaš i daj siromašnima, i imaćeš blago na nebu, onda hajde samnom.”
22A mladić čuvši ovu reč ode ožalošćen jer je imao veliko imanje.
23A Isus reče svojim učenicima: „Zaista vam kažem da će bogataš teško ući u carstvo nebesko.
24I opet vam kažem, lakše je kamili da prođe kroz iglene uši, nego da bogataš uđe u carstvo Božje.”
25A učenici, kada su čuli ovo, uplašiše se jako, te rekoše: „Ko onda može da se spase?”
26Isus ih pogleda i reče im: „Ljudima je ovo nemoguće, ali je Bogu sve moguće.”
27Tada odgovori Petar: „Eto, mi smo ostavili sve i pošli za tobom, šta ćemo dobiti?”
28A Isus im reče: „Zaista vam kažem da ćete vi, koji ste pošli za mnom, u novome svetu, kada Sin čovečiji sedne na presto slave svoje, i sami sesti na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izraelskih.
29I svaki koji ostavi kuću ili braću ili sestre ili oca, ili majku ili ženu ili decu ili njive zbog mog imena, primiće stostruko i naslediće život večni.
30Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.