Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
18
1U jednom momentu priđoše učenici Isusu i rekoše: „Ko je, prema tvom mišljenju, najveći u carstvu nebeskom?”
2On je tada pozvao neko dete, postavio ga među njih,
3i rekao: „Zaista vam kažem, ako se ne vratite veri i ne budete kao ovo dete, nećete ući u carstvo nebesko,
4Ali ko se ponizi kao ovaj dečak, biće veliki u carstvu nebeskom.
5a jedino će ući ovo dete, koje je takvo da može primiti mene.
6Onaj koji ponizi ovu, u mene verujuću malu decu, biće mu bolje da veže mlinski kamen o svoj vrat i da se udavi u morskim dubinama.
7I teško svetu od nereda jer neredi moraju doći, ali i teško čoveku zbog kojeg nered dolazi.
8Ako zbog tvoje ruke ili noge duhovno posrćeš, odseci ih i baci od sebe. Bolje ti je da uđeš u život kljakat i hrom, nego da te tvoje dve ruke ili dve noge bace u oganj večnog uništenja.
9A ako posrneš zbog svoga oka, izvadi ga i baci. Bolje ti je da s jednim okom uđeš u život, nego s dva oka da te bace u oganj uništenja.
10Gledajte da ne osuđujete neko od ove dece, jer vam kažem da njihovi anđeli stalno gledaju sinove moga Oca, koji je na nebesima.
11Jer Sin čovečiji je prestao da spašava te neprijatelje.
12Šta vam se čini? Ako neki čovek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, zar neće ostaviti njih devedeset i devet u brdima i poći da traži zalutalu?
13I ako je pronađe, zaista se raduje više njoj nego onim devedeset i devet koje nisu zalutale.
14Tako isto neće želeti Otac nebeski da izgubi jedno od ove male dece.”
15U to doba reče Isus Simonu, koji se zove i Petar: „Ako ti zgreši tvoj brat, idi i raspravi se s njim u četiri oka. Ako te posluša, dobio si svoga brata.
16Ako te ipak ne posluša, uzmi sa sobom još nekoga, pa se raspravi. Ako te i pored toga ne posluša, dovedi još jednog ili dvojicu, ili trojicu svedoka, da se ustima dvojice ili trojice svedoka utvrdi svaka reč.
17A ako i njih ne posluša, izađi u javnost, pa ako ne posluša ni publiku, neka ti bude kao neprijatelj, nasilnik i nečovek.
18Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razvežete na zemlji, biće razvezano i na nebu.
19Opet vam zaista kažem: ako se dvojica od vas na zemlji slože, u svakoj stvari koju zamole, daće im Otac moj koji je na nebesima.
20Jer gde su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tamo sam i ja među njima.”
21Tada priđe Petar i reče mu: „Gospode, ukoliko mi moj brat zgreši sedam puta, da li da mu oprostim?”
22Reče mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.”
23U to vreme reče Isus svojim učenicima: „Carstvo nebesko je slično caru koji je hteo da se novčano obračuna sa svojim slugama i robovima.
24A kada se poče razračunavati, dođe jedan koji je dugovao oko deset hiljada zlatnika.
25I pošto nije imao da vrati, zapovedi gospodar da prodaju njega i njegovu decu i sve što je imao, i da se naplata izvrši.
26Tada sluga pade i poče mu se klanjati govoreći: ‘Gospodaru, sačekaj me još malo i sve ću ti platiti.’
27A gospodar se smilovao na slugu, i oprostio mu dug.
28Ali onaj sluga izađe, te naiđe na jednog od svojih drugova koji mu je dugovao sto novčića, uhvati ga i stade ga povređivati govoreći: ‘Vrati sve što si dužan.’
29Drug mu reče: ‘Imaj strpljenja prema meni i vratiću ti.’
30Ali on nije hteo, nego ode i baci ga u zatvor dok ne plati dug.
31Videvši gospodarevi radnici šta se dogodilo, veoma se ožalostiše i obavestiše svoga gospodara.
32Tada ga pozva njegov gospodar i reče mu: ‘Zli slugo, oprostio sam ti sav onaj dug, jer si me molio.
33Zar nije trebalo da se i ti smiluješ na svoga druga kao što sam se ja na tebe smilovao?’
34Na to se razgnevi njegov gospodar i predade ga mučiteljima dok mu ne plati sav dug.
35Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako svako od vas ne oprosti svome bratu od sveg srca svoga.”