Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
17
1Nakon šest dana od ovog događaja, povede Isus sa sobom Petra, i Jakova, i Jovana njegovog brata, i izvede ih na visoku goru da se moli.
2I dok se još molio, najednom se preobrazio pred njima, te zasija njegovo lice kao sunce, a njegova odeća postade bela kao sneg.
3Odjednom se tu stvoriše Mojsije i Ilija koji rekoše Isusu sve šta će mu se dogoditi u Jerusalimu. Petar i njegovi prijatelji su zadremali. U snu su, a kao da nisu, budni su, a kao da nisu. Videli su Isusovo telo i dvojicu ljudi s njim.
4A kada su ovi otišli, Petar reče Isusu: „Dobro je biti ovde. Hajde da napravimo ovde tri kolibe, jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji”ne znajući šta priča.
5Dok je Petar još pričao, odjednom ih zakloni oblak, što ih je veoma uplašilo. Dok su bili pod oblakom, začuli su glas iz oblaka koji je kazivao: „Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji. Njega slušajte!”
6I čuvši ovo, učenici padoše na kolena u velikom strahu.
7A kada je glas prestao da se čuje, Isus im reče: „Ustanite, nemojte se bojati.”
8A kada podigoše pogled prema gore, ne videše nikoga više sem Isusa.
9I dok je Isus silazio s gore, naredio im je: „Nikome ne govorite za viziju koju ste videli, dok Sin čovečiji ne ustane iz mrtvih.”
10Potom ga njegovi učenici zapitaše: „Zašto mudraci kažu da prvo Ilija treba da dođe?”
11A on odgovori: „Ilija će doći i sve će uspostaviti.
12Ali vam kažem da je Ilija već došao, a nisu ga prepoznali, već su radili s njim šta su hteli. Tako će i Sin čovečiji stradati od njih.”
13Tada učenici razumeše da im je pričao zapravo o Jovanu Krstitelju.
14Jednom prilikom priđoše narodu, te mu pristupi jedan čovek moleći ga na kolenima,
15i reče: „Gospodaru, smiluj se na moga sina, jer je obuzet zlim duhom i veoma bolestan. On drobi svoje zube u ustima, peni mu u ustima, često pada na zemlju, nekada u vatru, a nekada u vodu.
16A dovodio sam ga kod tvojih učenika i nisu mogli da ga izleče.”
17A Isus odgovori: „O loše li generacije! Teško vama koji poričete veru. Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite mi ga ovamo.”
18I Isus ukori Sotonu, i on izađe, i mladić se očisti u taj čas.
19Tada priđoše Isusu njegovi učenici nasamo i rekoše mu: „Zašto mi nismo mogli da ga isteramo?”
20A on im reče: „Zbog malo vere. Jer zaista vam kažem, ako imate vere koliko je zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Pomeri se odavde onamo’, i ona će se pomeriti, i ništa vam neće biti nemoguće.
21A ova vrsta demona isteruje se samo pomoću molitve i posta.”
22Dok su išli po Galileji, reče im Isus: „Sina čovečijeg će predati u ljudske ruke,
23i ubiće ga, i trećeg dana će ustati.”
24A kada su stigli u Kapernaum priđoše Petru poreznici i rekoše: „Vaš učitelj se ne ponaša lepo i ne plaća porez.”
25On mu je odgovorio da je to tačno. Reče: „Da.” I kada uđe u kuću, preteče ga Isus i reče mu: „Šta misliš Petre, od koga zemaljski carevi uzimaju porez, od svojih sinova ili od tuđih?”
26A Petar mu odgovori: „Od tuđih.” A Isus im onda svima reče: „Tuđi sinovi su dakle zatočeni.
27Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, baci udicu, i prvu ribu koju uhvatiš uzmi, pa kada joj otvoriš usta, naći ćeš novčić. Uzmi ga i daj im za nas.”