Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
14
1U to doba, Irod četvorovlasnik čuo je glasine o Isusu.
2Potom je rekao svojim slugama: „Verujem da je to Jovan Krstitelj.”
3Irod je ranije uhvatio Jovana i bacio ga u tamnicu jer je bio primoran da ne uzme Irodijadu, ženu svoga brata,
4pošto mu je Jovan govorio: „Nije ona za tebe.”
5Tada ga je Irod hteo ubiti, ali je odustao, zbog naroda, jer su ga smatrali prorokom.
6A na pijanci za svoj rođendan, Irod je pozvao velike carske državnike da jedu sa njim. Među svima koji su jeli, bila je i njegova ćerka, koja je igrala među gostima ugađajući tako Irodu.
7Zbog ovoga se Irod zakleo da će joj dati sve što bude od njega tražila.
8A devojka, nagovorena od svoje majke, zatražila je glavu Jovana Krstitelja na tacni.
9Car se veoma ražalostio, ali zbog zakletve koju je dao ispred gostiju, naredi da se to i učini.
10Poslao je da se odseče glava Jovanu u tamnici.
11Potom su njegovu glavu doneli na tacni i dali devojci, a ona je odnela svojoj majci.
12Zatim su došli Jovanovi učenici, uzeli telo i sahranili ga, pa su za sve ovo ispričali Isusu.
13A kada je Isus čuo o ovome, otputovao je odatle čamcem i stigao do Judejske pustinje. Ali, narod iz svih zemalja, kada je za to čuo, pošao je za njim.
14U jednom trenutku je izašao i video mnogo naroda, sažalio se na te ljude i izlečio sve njihove bolesti.
15A kada je palo veče, dođoše mu njegovi učenici te mu rekoše: „Ovo mesto je pusto. Pusti narod neka ode pešice i kupi sebi hrane.”
16Isus im reče: „Ne treba da idu, dajte im vi da jedu.”
17A oni mu odgovoriše: „Nemamo ovde ništa sem pet hlebova i dve ribe.”
18A on im na to reče: „Donesite mi ih ovamo.”
19Onda zapovedi da narod poseda po travi. Kada su svi seli, uzeo je pet hlebova i dve ribe, pogledao u nebo i blagoslovio ih, izlomio i dao učenicima hlebove, a učenici su ih podelili grupi naroda.
20Svi su jeli i najeli se. Tako su se isto najeli i ribe. Kada su se zasitili, uzeli su svoje kotarice i napunili iz njih dvanaest sei.
21Inače, samo onih koji su jeli bilo je oko pet hiljada ljudi, ne računajući žene i decu.
22Nakon ovoga naredio je svojim učenicima da uđu u čamac i da odu pre njega u grad, dok se narod ne raziđe.
23I kada je napustio narod, popeo se na planinu da se moli sam. Palo je i veče, a on je i dalje bio tamo sam.
24A čamac je bio već nasred mora, u nevolji zbog talasa, jer je vetar bio nepovoljan.
25A u vreme četvrte noćne straže, tokom noći, došao je Isus kod njih, hodajući po moru.
26Videvši ga učenici kako ide po moru, uplašiše se misleći da je to utvara, i od straha počeše da viču.
27Ali im Isus odmah reče: „Verujte da sam to ja, ne strahujte.”
28A Petar mu odgovori ovako: „Gospode, ako si ti, zapovedi mi da dođem k tebi po vodi.”
29A Isus mu reče: „Dođi.” I izišavši iz barke, Petar pođe po moru i dođe Isusu.
30Ali, gledajući jaki vetar, uplašio se, počeo da se davi i povikao: „Gospode, spasi me!”
31Odmah je Isus pružio svoju ruku, uhvatio ga i rekao mu: „Maloverni čoveče, zašto si posumnjao?”
32I kada su ušli u čamac, prestao je vetar.
33A svi koji su bili u čamcu padoše pred njega govoreći: „Zaista si Božji Sin.”
34I odmah su stigli do zemlje u Genisaretu.
35A kada su ga ljudi tog mesta upoznali, poslali su po celom tom carstvu da mu se dovedu svi bolesnici.
36Ovi su ga potom ponizno molili da samo dotaknu rukave njegove odeće i svako ko je dotakao bio je izlečen.