Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
15
1Jednom tako dođoše kod Isusa fariseji i književnici i rekoše mu:
2„Zašto tvoji učenici vrše prestup nad prvim predanjima? Jer oni uopšte ne peru svoje ruke pre jela.”
3A on im odgovori: „Zašto vi prestupate Božju zapovest zbog svoga predanja?
4Bog je rekao: ‘Poštuj svoga oca i svoju majku’, i: ‘Ko naruži oca ili majku zauvek će umreti’,
5a vi govorite: ‘Kada za neku stvar čovek kaže svom ocu ili majci: ‘Žrtveni dar koji ću dati je ono čime će se iskupiti takvo zlodelo.’
6I neće takav čovek poštovati stoga svoju majku i svoga oca, te tako ukidate Božju reč zbog vašeg predanja.
7Licemeri! Dobro je prorokovao za vas Isaija i rekao sledeće:
8‘Kao što i Bog reče: ‘Ovaj narod me poštuje usnama i pričom, a njihovo srce je daleko od mene.
9Uzalud me poštuju učeći zapravo ljudske zapovesti’.”
10Potom je Isus pozvao narod i rekao: „Slušajte i razumite:
11Ne pogani čoveka ono što ulazi kroz usta, nego ono što izlazi iz usta, to pogani čoveka.”
12Tada su mu prišli njegovi učenici i rekli: „Znaj da su se fariseji sablaznili kada su čuli ove reči?”
13A Isus im je ovako odgovorio: „Svako drvo koje ne posadi moj nebeski otac, biće iskorenjeno.
14Pustite ih da slepi vode slepe, a kada slepi vodi slepoga, obojica će pasti u jamu.”
15A Petar mu reče: „Gospodaru, objasni nam ovu priču.”
16On reče: „Pa vi ste i dalje bez znanja?
17Ne razumete li da sve što ulazi u usta ide u trbuh i prirodno se izbacuje napolje?
18A što izlazi iz usta, zapravo dolazi iz srca, i to je ono što prlja čoveka.
19Jer iz srca izlaze zle misli, ubistva, blud, krađe, laži i kletve.
20Sve ovo prlja čoveka, a jesti neopranim rukama ne prlja čoveka.”
21Nakon što je sve to rekao, Isus se povukao u galilejski Tir i Sidon.
22Odjednom je naišao na ženu Hananejku koja je došla iz istočnih zemalja. Ona poče da mu se obraća vičući: „Smiluj se na mene, gospodaru, sine Davidov, jer moju ćerku teško muče demoni.”
23A Isus joj ne reče ni reči. Tada priđoše njegovi učenici i rekoše mu: „Gospodaru naš, zašto zapostavljaš ovu ženu što viče za nama.”
24A on im kaza: „Poslali su me samo izgubljenom stadu iz doma izraelskog.”
25Ona ipak poče da mu se klanja i reče: „Gospodaru, pomozi mi.”
26A Isus joj kaza: „Nije lepo uzeti hleb namenjen deci i baciti ga psima.”
27A žena na to reče: „Da Gospodaru, ali i psi jedu mrve koje padnu sa stola njihovih gospodara.”
28Tada joj Isus odgovori: „O ženo, velika je tvoja vera. Učiniće ti se to što si molila.” Od tog trenutka pa nadalje njena ćerka je bila izlečena.
29I kada je Isus odande krenuo, prešao je Galileju i popeo se na planinu.
30Dok je bio na toj planini, video je kako mu prilazi i gleda ga mnoštvo naroda, među kojem je bilo hromih, ranjenih, ubogih i od drugih bolesti bolesnih, koji mu padoše pred noge i koje izleči.
31Narod je bio zgranut od čuda, gledajući uboge kako hodaju, slepe kako gledaju i kako svi slave Boga.
32Nakon ovoga Isus reče svojim učenicima: „Žao mi je naroda, jer su već dva dana oko mene i nemaju šta da jedu, a neću da ih pustim gladne da idu, da ne malaksaju na putu.”
33Učenici mu rekoše: „Odakle mi da nađemo u ovoj pustoši hleba da nahranimo toliki narod?”
34A Isus ih upita: „Koliko vekni hleba imate?” Oni odgovoriše: „Sedam, i nekoliko riba.”
35Potom Isus zapovedi narodu da sedne na livadu,
36uze tih sedam vekni hleba, izlomi ih i dade svojim učenicima, a učenici narodu.
37I svi su jeli i nasitili se, a još je i preostalo sedam sei.
38Inače, onih što su jeli bilo je oko četiri hiljade ljudi, ne računajući žene i decu.
39Nakon ovoga, Isus uđe u barku, te dođe u zemlju Makedoniju.