Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
13
1Toga dana Isus je izišao iz kuće da sedi kraj mora.
2Oko njega se okupilo mnoštvo naroda, tako da je morao ući u čamac, dok je sav narod stajao na obali.
3Počeo je da im kazuje mnoge priče u poređenjima:
4„Izađe čovek ujutro iz svog doma da seje. I dok je sejao, nešto zrna pade kraj puta i ptice ga pojedoše.
5Nešto zrna pade na kamenito tlo, gde nema mnogo zemlje. Zrna odmah iznikoše, jer nije bilo dubine zemlje.
6A kada sinu sunce, izgoreše, i pošto nisu imali korena, osušiše se.
7Neka zrna padoše u trnje, a i trnje je naraslo i ugušilo ih.
8Ali neka su pak pala na dobru zemlju i donela su plod i rod, jedni po stotinu, drugi po šezdeset, a treći po trideset.
9Ko ima uši da sluša, čuće!”
10Potom priđoše njegovi učenici i rekoše mu: „Zašto im govoriš u pričama?”
11A on im reče: „Vama je dato da upoznate tajne carstva nebeskoga, a njima nije.
12Jer ko ima daće mu se još više, a ko nema ono što on misli da treba da ima, uzeće mu se i ono što ima.
13Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju.
14I ispunjava se na njima Isaijino proročanstvo koje glasi: „Idi i reci im: ‘Slušaćete i nećete razumeti, gledaćete i nećete videti.
15Jer je okorelo srce ovog naroda, i uši su im zagluvele, i oči im zatvorene.’
16A vaše oči su blažene što gledaju, i uši što slušaju.
17Jer zaista vam kažem da su mnogi proroci i pravednici zaželeli da vide što vi gledate - i ne videše, i da čuju što vi slušate - i ne čuše.
18A vi, čujte priču o sejaču.
19Sejač je Sin čovečiji, a seme koje je palo na put je u stvari svako ko je čuo o carstvu nebeskom, a nije razumeo. Doći će Sotona i oteti sve što je posejano u njegovom srcu. Eto, to je seme što je palo kraj puta.
20A seme što je palo na kamenito tlo, to je zapravo onaj koji reč Božju sluša i odmah je s radošću prima,
21ali nema korena u sebi, pa kada nastane nevolja i muka, Sotona mu iz srca sve izbriše.
22A ono seme što je u trnje posejano, to je onaj koji reč čuje, ali su mu draža bogatstva Sotone, koja mu reč Božju brišu iz srca, te neplodno biva.
23A posejano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša reč i razume je, koji rod rađa i donosi, dobrim delima. Tako izađe od jednog stotinu, od drugog šezdeset, a od trećeg trideset. Ovaj što daje stotinu taj je čistog srca i svetog tela. Onaj što daje šezdeset, taj je odvojen od žene. A treći što daje trideset, taj je u svetom braku i telom i srcem.”
24Još jednu priču im je ispričao: „Carstvo nebesko je slično čoveku koji je posejao dobro seme na svojoj njivi.
25Ali dok su njegovi ljudi spavali, dođe neprijatelj i poseje korov usred pšenice i ode.
26A kada je usev iznikao i kada dođe vreme da donese rod, tada se pokaza i korov.
27I domaćinovi radnici priđoše i rekoše mu: ‘Gazda, zar nisi posejao dobro seme na svojoj njivi? Odakle sada korov?’
28A on im reče: ‘Moji neprijatelji su to učinili.’ Sluge mu pak rekoše: ‘Hoćeš li da počupamo korov?’
29A on im reče: ‘Ne, da ne biste zajedno s njim iščupali i pšenicu.
30Ostavite neka oboje rastu zajedno do žetve, i u vreme žetve reći ću žeteocima: ‘Skupite prvo korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu snesite u moju žitnicu’.”
31I još jednu im je priču ispričao: „Carstvo nebesko je slično gorušičinom zrnu, koje je čovek uzeo i posejao na svojoj njivi.
32Iako je najmanje od svih semena, kada izraste, veće je od sve trave i bude poput drveta, tako da se ptice nebeske gnezde na njegovim granama.”
33Ispričao im je još jednu priču: „Carstvo nebesko je slično kvascu, koji žena stavi u tri see brašna, dok sve ne uskisne.”
34Sve ovo ispričao je Isus narodu u pričama, i bez priča im ništa nije govorio,
35da se ispuni ono što je rekao prorok: „Otvoriću u pričama usta svoja, objaviću sve tajne od postanka sveta.”
36Nakon ovoga, odvojio se od naroda i otišao kući. Njegovi učenici dođoše kod njega, te mu rekoše: „Razjasni nam priču o korovu na njivi.”
37On im je odgovorio sledeće: „Sejač dobrog semena je Sin čovečiji,
38njiva je ovaj svet, dobar plod to su pravednici, a korov su grešnici.
39Neprijatelj koji ga je posejao je Sotona, žetva je kraj ovoga sveta, a žeteoci su anđeli.
40Kao što su žeteoci skupljali korov i vatrom ga spaljivali, tako će biti i na svršetku sveta.
41Poslaće Sin čovečiji svoje anđele da ukloni iz svoga carstva svo zlo i one koji čine bezakonje.
42Poslaće ih u ognjenu peć, a tamo će biti plač i škrgut zuba.
43Tada će pravednici sijati kao sunce u carstvu Oca svoga. Ko ima uši da sluša, čuće.”
44Isus je svojim učenicima rekao i sledeće: „Carstvo nebesko je slično čoveku koji pronađe blago koje je neko sakrio u polju, pa od radosti svoje prodaje sve što ima da bi kupio upravo to polje.
45Carstvo nebesko je slično i trgovcu koji traga za dragim kamenjem.
46A kada nađe jedan skupoceni kamen, ode i proda sve što ima te ga kupi.
47Carstvo nebesko je opet slično mreži bačenoj u more, u koju se uhvatilo riba od svake vrste.
48Kada se napuni, izvuku je na obalu, pa izađu ribari da prebiraju dobru ribu u posude, a lošu da izbace.
49Tako će biti i na svršetku sveta: Izići će anđeli i razdvojiće zle od pravednih,
50te će ih bacitu u ognjenu peć, gde će biti plača i škrgutanja zubima.”
51Rekao im je: „Da li ste razumeli sve ovo?” Rekoše mu: „Da.”
52A on im reče: „Zato će svaki mudrac ličiti u carstvu nebeskom na domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.”
53Nakon svega ovoga, kada je Isus završio priče i otišao odatle,
54došao je u svoj zavičaj da podučava ljude po sinagogama. Fariseji su se divili i govorili u sebi: „Otkuda ovome ovakva mudrost i moć da čini takva čuda?
55Nije li ovo drvodeljin i Marijin sin? Zar se ne zna da su svi ovi njegova majka Marija i njegova tri brata Josija, Simon i Juda, kao i njegove sestre?
56Zar se ne zna da svi oni žive sa nama. Pa odakle njemu sve to?”
57Sablaznili su se zbog njega. A Isus im reče: „Nema proroka bez časti osim u svojoj zemlji, u svome gradu i u svojoj kući.”
58Tamo nije hteo da učini nikakvo čudo zbog njihovog neverovanja.