Jevanđelje po MatejuInformacije o knjizi
12
1U to vreme prođe Isus kroz njive na Šabat, a njegovi učenici ogladneše, pa su krenuli da kidaju klasje, trljajući ih među dlanovima i da jedu plod.
2A fariseji kad su to videli rekoše mu: „Vidi, tvoji učenici čine ono što nije dozvoljeno činiti na Šabat.”
3A on im reče: „Zar niste čitali šta su učinili David i njegovi ljudi, kada su ogladneli?
4Ušli su u dom Božji i pojeli postavljene hlebove koje nisu smeli jesti ni on ni njegovi ljudi, već samo sveštenici?
5Ili zar niste čitali u Zakonu da sveštenici na Šabat u hramu ‘skrnave’ Šabat, a to za njih nije greh?
6A kažem vam da je ovde reč o nečemu većem od hrama.
7Kad biste pak znali šta znači: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtve’, ne biste osudili nevine.
8Jer je Sin čovečiji gospodar Šabata.”
9Nije prošlo ni nekoliko dana, Isus je otišao odande i došao u njihovu sinagogu.
10Tu se zadesio čovek sa suvom rukom i zapitaše Isusa sledeće: „Da li je slobodno lečiti ga na Šabat?”
11A on im reče: „Ukoliko imate samo jednu ovcu, ko je ne bi od vas izvadio ako bi upala u jamu na Šabat?
12A koliko samo čovek više vredi od ovce. Zato je dozvoljeno i treba se na Šabat dobro činiti.”
13Tada reče čoveku: „Pruži svoju ruku.” On je ispruži, a ona posta opet zdrava kao i druga.
14Potom dođoše fariseji i odlučiše da ga ubiju.
15Ali Isus je doznao za to, te se uklonio odande. Sa njim su pošli mnogi bolesni i on ih je sve izlečio.
16On im je naredio da ne razglase drugima za njega,
17da se ispuni što je rekao prorok Isaija:
18„Evo ga sluga moj koga sam izabrao, miljenik moj koji je po volji moje duše. Staviću Duh svoj na njega, a on će javiti pravdu svim narodima.
19Neće se prepirati, niti vikati, niti će ko čuti glasa njegova po ulicama.
20Čak ni trsku stučenu neće prelomiti, niti će plamičak koji tinja ugasiti, dok ne dovede pravdu do pobede.
21A u njegovo ime će se uzdati svi narodi.”
22Tada mu doneše jednog čoveka koji je bio slep i nem, a još i opsednut demonom, a Isus ga izleči, tako da je nemi progovorio i video ga.
23A sav narod se divio i govorio je: „Nije li ovo sin Davidov?”
24A fariseji, čuvši to rekoše: „Ovaj ne izgoni demone, već pomoću Velzevula vlada demonima.”
25A Isus, pošto je znao njihove misli, odgovori im sledećom pričom: „Svako carstvo koje se razdelilo protiv samoga sebe, opusteće, zato i svaki grad ili dom koji se razdelio protiv samoga sebe, neće se održati.
26I ako Sotona Sotonu isteruje, razdelio se protiv samoga sebe, kako bi se onda održalo njegovo carstvo?
27I ako ja u ime Velzevula isterujem demone, zašto onda vaši sinovi ne izgone onako kako treba? Zato će vam oni i biti sudije u vezi svega ovoga.
28Ali ako ja Božjim Duhom isterujem demone, onda je stvarno došlo do kraja Sotoninog carstva.
29Ili kako može neko da uđe u kuću nekakvog heroja i da pokrade njegov kućni nameštaj, ako ga prvo ne sveže. Tek tada će njegovu kuću opleniti.
30Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko se ne druži sa mnom, on traći svoje vreme.
31Zato vam kažem, svaki greh i huljenje oprostiće se ljudima, ali huljenje na Duha neće se oprostiti.
32I ako ko kaže reč protiv Sina čovečijega, oprostiće mu se, a onome koji kaže nešto protiv Svetog Duha, neće se oprostiti ni na ovom svetu, ni u budućem.
33Ili učinite dobro drvo i plod njegov dobrim, ili učinite loše drvo i plod njegov rđavim, jer se po rodu drvo poznaje.
34Zmijski porode, kako možete dobro da govorite kad ste zli? Jer usta govore ono što im srce kaže.
35Dobar čovek, od blaga iz dobrog srca iznosi dobro, a zao čovek od lošeg blaga iznosi zlo.
36Ali vam kažem da će za svaku reč, koju izgovore ljudi, odgovarati na dan suda,
37jer će ti po tvojim rečima biti suđeno, a po tvojim delima presuđeno.
38Tada Isusu priđoše neki od književnika i fariseja i rekoše: „Želimo da vidimo od tebe znak sa neba.”
39A on im reče: „Zli i varljivi ljudi traže znak, a neće im se dati znak osim znaka proroka Jone.
40Jer kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin čovečiji u utrobi zemlje tri dana i tri noći.
41Ninevljani će se suditi sa ljudima kao što ste vi, i proglasiće ih krivim, jer su se vratili veri na osnovu Jonine propovedi, a ja sam od Jone veći!
42Carica Savska sudiće se sa ljudima kao što ste vi, i proglasiće ih krivim, jer je ona došla s kraja zemlje da čuje Solomonovu mudrost, a ja sam veći od Solomona.
43A kada nečisti duh izađe iz čoveka, ide po naređenju tražeći mira, ali ga ne nalazi.
44Tada kaže: ‘Vratiću se u svoju kuću, otkuda sam i izišao.’ Kada se vrati nalazi je praznu, sigurnu i ispravnu.
45Potom uzima sa sobom sedam duhova još gorih od sebe, pa odu i stanuju tamo, i poslednje stanje toga čoveka biva gore nego što mu je ranije bilo. Tako će i vama biti.”
46Dok je on još govorio narodu, kad njegova majka i braća stajaše napolju želeći da govore s njim.
47Jedan čovek mu reče: „Gle tvoja majka i tvoja braća žele da te vide.”
48A on odgovori tom čoveku: „Ko je moja majka i ko su moja braća?”
49Zatim raširi svoje ruke u pravcu svojih učenika i reče: „Evo moje majke i moje braće,
50jer ko god čini volju moga Oca koji je na nebu, on je moj brat i sestra i majka.”