Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
19
1Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom.
2Tamo je bio jedan čovek koji se zvao Zakhej. On je bio glavni poreznik i bio je bogat.
3Želeo je da vidi ko je taj Isus, ali nije mogao od naroda, jer je bio niskog rasta.
4Zato je otrčao napred i popeo se na divlju smokvu da ga vidi, jer je trebalo da prođe tim putem.
5Kad je Isus stigao na to mesto, pogledao je gore i rekao mu: „Zakheju, siđi brzo, jer danas treba da budem gost u tvojoj kući.”
6I on je brzo sišao i radosno ga ugostio.
7A svi koji su to videli, počeli su da gunđaju: „Svratio je kod čoveka koji je grešnik.”
8Zakhej je ustao i rekao Gospodu: „Evo, Gospode, pola svoje imovine dajem siromašnima, i svima koje sam lažno optužio da bih iznudio novac vraćam četvorostruko.”
9Na to mu je Isus rekao: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i ovo Avramov sin.
10Jer je Sin čovečiji došao da traži i da spase ono što je izgubljeno.”
11Dok su to slušali, ispričao im je još jedno poređenje, jer je bio blizu Jerusalima, a oni su mislili da će Božje carstvo odmah biti uspostavljeno.
12Zato je rekao: „Jedan čovek plemenitog roda otputovao je u daleku zemlju da preuzme carsku vlast i da se zatim vrati.
13Pozvao je deset svojih slugu, dao im deset kesa novaca i rekao: ‘Poslujte dok ne dođem.’
14Ali njegovi sunarodnici su ga mrzeli i poslali su za njim izaslanike s porukom: ‘Ne želimo da on caruje nad nama.’
15Kad se on vratio, nakon što je preuzeo carsku vlast, zapovedio je da mu pozovu one sluge kojima je dao srebrni novac, da bi utvrdio šta su zaradili.
16Tada je prišao prvi i rekao: ‘Gospodaru, tvoja kesa novca je donela deset kesa.’
17A on mu je rekao: ‘Odlično, dobri slugo! Zato što si bio veran u najmanjem, vladaj nad deset gradova.’
18Zatim je došao drugi i rekao: ‘Tvoja kesa novaca, gospodaru, donela je pet kesa.’
19I ovome je rekao: ‘Ti budi nad pet gradova.’
20A treći je došao i rekao: ‘Gospodaru, evo tvoje kese sa novcima! Čuvao sam je u peškiru.
21Bojao sam te se jer si strog čovek, uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posejao.’
22A on mu je rekao: ‘Sudiću ti po tvojim rečima, zli slugo. Znao si da sam strog čovek, da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posejao?
23Zašto onda nisi moj srebrni novac stavio u banku? Tada bih ga po dolasku podigao s kamatom.’
24Onima koji su tamo stajali rekao je: ‘Uzmite od njega tu kesu sa novcem i dajte je onome ko ima deset kesa.’
25A oni rekoše: Gospodaru, on već ima deset kesa!’ Ali on odgovori:
26‘Kažem vam, svakome ko ima, daće se još, a onome ko nema, uzeće se i ono što ima.
27A one moje neprijatelje koji nisu hteli da ja carujem nad njima dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom’.”
28Kad je ovo ispričao, krenuo je dalje, ulazeći u Jerusalim.
29Kad se približio Vitfagi i Vitaniji na gori koja se zove Maslinska gora, poslao je dvojicu učenika
30i rekao im: „Idite u selo koje vidite pred sobom. Kad uđete u njega naći ćete privezano magare na kome još niko nije sedeo. Odvežite ga i dovedite.
31Ako vas neko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ recite: ‘Gospodu treba’.”
32Tako su oni koji su bili poslati otišli i našli sve kako im je rekao.
33Dok su odvezivali magare, njegovi vlasnici su ih upitali: „Zašto odvezujete magare?”
34Oni su odgovorili: „Gospodu treba.”
35Zatim su Isusu doveli magare, bacili na njega svoje haljine i smestili Isusa.
36Dok je prolazio, ljudi su prostirali svoje haljine po putu.
37I čim se približio putu koji se spušta s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika počelo je da se raduje i da na sav glas hvali Boga zbog svih čuda koja su videli:
38„Blagoslovljen onaj koji dolazi kao car u Gospodnje ime! Mir na nebu i slava na visinama!”
39A neki fariseji iz naroda rekli su mu: „Učitelju, prekori svoje učenike.”
40A on im je na to rekao: „Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će vikati.”
41Kad se približio i video grad, zaplakao je nad njim
42i rekao: „Da si barem u ovaj dan spoznao šta ti je potrebno da bi imao mir! Ali sada je to skriveno od tvojih očiju.
43Jer će ti doći dani kad će tvoji neprijatelji podići oko tebe ogradu od zašiljenih kolaca i opkoliće te i pritisnuće te sa svih strana.
44I sravniće sa zemljom tebe i tvoju decu u tebi. Neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi prepoznao da je došlo vreme da se ispita kakva su tvoja dela.”
45I ušao je u hram i počeo da isteruje prodavce,
46govoreći im: „Pisano je: ‘Moj dom biće dom molitve’, a vi ste od njega napravili razbojničku pećinu.”
47Svakog dana poučavao je u hramu. A sveštenički glavari, književnici i vodeći ljudi u narodu tražili su priliku da ga pogube,
48ali nisu mogli ništa da učine, jer je sav narod stalno bio uz njega i slušao ga.