Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
20
1Dok je jednog dana poučavao narod u hramu i objavljivao dobru vest, prišli su mu sveštenički glavari i književnici sa starešinama
2i rekli mu: „Kaži nam kojom vlašću to činiš? Ko ti je dao tu vlast?”
3A on im je odgovorio: „I ja ću vas nešto pitati. Recite mi,
4da li je krštenje kojim je Jovan krstio bilo s neba ili od ljudi?”
5Tada su oni počeli da raspravljaju među sobom: „Ako kažemo: ‘S neba’, reći će: ‘Zašto mu niste verovali?’
6A ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati, jer su uvereni da je Jovan bio prorok.”
7Zato su odgovorili da ne znaju odakle je.
8A Isus im je rekao: „Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.”
9Zatim je narodu ispričao ovo poređenje: „Jedan čovek je zasadio vinograd. Dao ga je u zakup vinogradarima i otputovao u tuđinu na duže vreme.
10Kad je došlo vreme, poslao je jednog roba k vinogradarima, da mu daju deo vinogradskog roda. Ali vinogradari su ga istukli i poslali nazad praznih ruku.
11On im je poslao i drugog roba. I njega su istukli, osramotili i poslali nazad praznih ruku.
12Poslao je i trećeg. I njega su izranjavali i izbacili.
13Tada je vlasnik vinograda rekao: ‘Šta da radim? Poslaću svog voljenog sina. Njega će valjda poštovati.’
14Ali kad su ga vinogradari ugledali, počeli su da raspravljaju među sobom: ‘Ovo je naslednik. Hajde da ga ubijemo i da uzmemo njegovo nasledstvo.’
15Tada su ga izbacili iz vinograda i ubili. Šta će im dakle uraditi vlasnik vinograda?
16Doći će i pogubiće te vinogradare, a vinograd će dati drugima.” Kad su to čuli, rekli su: „To se ne sme dogoditi!”
17On ih je pogledao i rekao: „Šta onda znači ono što je napisano: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen’?
18Ko padne na taj kamen, razbiće se, a na koga on padne, satrće ga.”
19Književnici i sveštenički glavari hteli su istog časa da dignu ruke na njega, jer su shvatili da je ovo poređenje ispričao imajući njih na umu, ali su se bojali naroda.
20Vrebajući ga, poslali su neke unajmljene ljude da se prave da su pravedni, kako bi ga uhvatili u reči i predali namesniku pod njegovu vlast i nadležnost.
21I oni su ga upitali: „Učitelju, znamo da ispravno govoriš i učiš i da nisi pristrasan, nego po istini učiš Božjem putu.
22Da li nam je dozvoljeno da plaćamo porez caru ili nije?”
23Ali on je prozreo njihovo lukavstvo i rekao im:
24„Pokažite mi denar. Čiji lik i natpis ima?” Odgovorili su: „Carev.”
25Tada im reče: „Dajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje.”
26I nisu mogli da ga uhvate pred narodom u tome što je rekao, nego su ćutali zadivljeni njegovim odgovorom.
27Prišli su mu neki od sadukeja, koji kažu da nema vaskrsenja, i upitali su ga:
28„Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nekome umre brat koji je imao ženu, ali nije imao dece, njegov brat treba da uzme tu ženu i da s njom podigne potomstvo svom bratu.’
29Bilo je tako sedmoro braće. Prvi je uzeo ženu i umro bez dece.
30Tada ju je uzeo drugi,
31a zatim treći. I tako su sva sedmorica pomrla ne ostavivši dece.
32Na kraju je umrla i žena.
33Dakle, kad bude vaskrsenje, kome će od njih biti žena? Jer su je sedmorica imala za ženu.”
34Isus im je rekao: „Ljudi koji žive u ovom svetu žene se i udaju,
35ali oni koji budu dostojni da žive u onom svetu i da vaskrsnu iz mrtvih, neće se ženiti niti udavati.
36Oni više neće moći ni umreti, jer će biti kao anđeli, i biće Božja deca jer će biti deca vaskrsenja.
37A da mrtvi ustaju pokazao je i Mojsije u zapisu o grmu gde Gospoda naziva ‘Bogom Avramovim i Bogom Isakovim i Bogom Jakovljevim’.
38On nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi.”
39Neki književnici su na to rekli: „Učitelju, dobro si rekao.”
40I više se nisu usudili da ga išta pitaju.
41Onda je on njih upitao: „Kako to da kažu da je Hristos Davidov sin?
42Jer sam David kaže u knjizi Psalama: ‘Gospod je rekao mom Gospodu: ‘Sedi meni s desne strane,
43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’
44David ga, dakle, naziva Gospodom, pa kako mu je onda sin?”
45I dok je sav narod slušao, rekao je učenicima:
46„Čuvajte se književnika koji rado šetaju u dugim haljinama i vole da ih pozdravljaju na trgovima i rado zauzimaju prva mesta u sinagogama i najbolja mesta na večerama,
47i koji otimaju imovinu udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.”