Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
18
1Tada im je ispričao poređenje o tome da uvek treba da se mole i da ne odustaju:
2„U jednom gradu bio je jedan sudija koji se nije bojao Boga i koji nije mario za ljude.
3A u tom gradu je bila i jedna udovica koja je dolazila k njemu i molila ga: ‘Pomozi mi da dobijem pravdu u sporu sa onim sa kojim se sudim.’
4Neko vreme to nije hteo, ali na kraju je rekao u sebi: ‘Ne bojim se Boga niti marim za ljude,
5ali ova udovica mi toliko dosađuje da ću joj ipak pomoći da dobije pravdu, tako da više ne dolazi i da me više ne muči.”
6Tada je Gospod rekao: „Jeste li čuli šta je nepravedni sudija kazao?
7Zar se onda Bog neće pobrinuti da pravdu dobiju njegovi izabrani koji k njemu vape dan i noć, iako naizgled dugo čekaju da im pomogne?
8Kažem vam, pobrinuće se da brzo dobiju pravdu. Ali kad Sin čovečiji dođe, hoće li naći veru na zemlji?”
9A nekima koji su bili uvereni u svoju pravednost, a druge su potcenjivali, ispričao je ovo poređenje:
10„Dva čoveka su otišla u hram da se mole. Jedan je bio farisej, a drugi poreznik.
11Farisej je stao i ovako se molio u sebi: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: iznuđivači, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj poreznik.
12Postim dvaput sedmično, dajem desetak od svega što steknem.’
13A poreznik, stojeći podalje, nije hteo ni oči da podigne prema nebu, nego se udarao u grudi, govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku.’
14Kažem vam, ovaj je otišao kući pravedniji od onoga. Jer ko se uzvisuje biće ponižen, a ko se ponizuje biće uzvišen.”
15Ljudi su mu dovodili i malu decu da ih dotakne. Kad su učenici to videli, prekoravali su ih.
16Ali Isus je pozvao k sebi decu i rekao: „Pustite decu da dolaze k meni i ne branite im. Jer takvima pripada Božje carstvo.
17Zaista, kažem vam, ko ne primi Božje carstvo poput deteta, neće ući u njega.”
18Jedan poglavar ga je upitao: „Učitelju dobri, šta moram da radim da nasledim večni život?”
19Isus mu reče: „Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar, osim jednoga, Boga.
20Zapovesti znaš: ‘Ne učini preljubu’, ‘Ne počini zločin ubistva’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svedoči lažno’, ‘Poštuj svog oca i svoju majku’.”
21Tada on reče: „Svega se toga držim još od mladosti.”
22Kad je Isus to čuo, reče mu: „Još ti jedno nedostaje: Prodaj sve što imaš i novac razdeli siromašnima, pa ćeš imati blago na nebesima. Onda dođi i kreni za mnom.”
23Kad je to čuo, duboko se ražalostio, jer je bio vrlo bogat.
24Isus ga je pogledao i rekao: „Kako će teško bogati ući u Božje carstvo!
25Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božje carstvo.”
26Oni koji su to čuli upitali su: „Ko se onda može spasti?”
27A on reče: „Ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”
28Petar reče: „Evo, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”
29Tada im Isus reče: „Zaista, kažem vam, niko nije ostavio kuću ili ženu ili braću ili roditelje ili decu radi Božjeg carstva,
30a da neće u ovom vremenu primiti mnogo više, a u svetu koji dolazi večni život.”
31Tada je uzeo dvanaestoricu na stranu i rekao im: „Evo, idemo u Jerusalim. I ispuniće se sve što su proroci napisali za Sina čovečijeg.
32Predaće ga neznabošcima, rugaće mu se, zlostavljaće ga i pljuvaće ga.
33Izbičevaće ga i zatim ubiti, a treći dan će vaskrsnuti.”
34Ali oni nisu shvatili ništa od toga, nego im je značenje tih reči bilo skriveno i nisu znali o čemu govori.
35Dok se približavao Jerihonu, jedan slep čovek je sedeo pored puta i prosio.
36Kad je čuo da prolazi mnoštvo ljudi, počeo je da se raspituje šta se događa.
37Rekli su mu: „Prolazi Isus Nazarećanin!”
38Tada je povikao: „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
39Oni koji su išli napred ućutkivali su ga, ali on je još jače vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se!”
40Isus se tada zaustavio i zapovedio da ga dovedu k njemu. Kad se približio, Isus ga je upitao:
41„Šta hoćeš da ti učinim?” On je odgovorio: „Gospode, učini da progledam.”
42A Isus mu je rekao: „Progledaj! Vera te je tvoja izlečila.”
43I odmah je progledao i pošao za njim, slaveći Boga. I sav narod koji je to video hvalio je Boga.