Jevanđelje po LukiInformacije o knjizi
17
1Tada je rekao svojim učenicima: „Nije moguće da ne dođu uzroci za sablažnjavanje! Ali teško onome preko koga dolaze!
2Bilo bi mu bolje da mu se oko vrata obesi mlinski kamen i da bude bačen u more nego da jednog od ovih malih pokoleba u veri.
3Pazite na sebe! Ako tvoj brat počini greh, ukori ga. Ako se pokaje, oprosti mu.
4Ako ti i sedam puta na dan sagreši i sedam puta se vrati k tebi i kaže: ‘Kajem se’, oprosti mu.”
5A apostoli su rekli Gospodu: „Daj nam više vere.”
6Tada je Gospod rekao: „Kad biste imali veru veliku samo kao zrno gorušice, rekli biste ovom drvetu: ‘Iščupaj se s korenom i presadi se u more!’ i poslušao bi vas.
7Ko će od vas svom slugi koji ore ili čuva stado reći kad se on vrati s polja: ‘Dođi odmah i sedi za sto’?
8Zar mu umesto toga neće reći: ‘Pripremi mi nešto za večeru, pa stavi kecelju i služi me dok jedem i pijem, a posle ćeš ti jesti i piti’?
9Zar će biti zahvalan slugi zato što je izvršio svoje dužnosti? Ne verujem.
10Tako i vi, kad izvršite sve svoje dužnosti, recite: ‘Mi smo beskorisne sluge. Uradili smo ono što smo bili dužni da uradimo’.”
11Dok je išao u Jerusalim, prolazio je kroz Samariju i Galileju.
12Kad je ulazio u jedno selo, ugledalo ga je deset gubavaca, ali kad su ustali, ostali su podalje.
13I povikali su: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”
14Kad ih je ugledao, rekao im je: „Idite i pokažite se sveštenicima.” I dok su odlazili, očistili su se.
15Jedan od njih, videvši da je izlečen, vratio se slaveći Boga na sav glas.
16Pao je ničice pred Isusove noge i zahvalio mu. A bio je Samarićanin.
17Tada Isus reče: „Zar se nisu očistila desetorica? Gde su onda ostala devetorica?
18Zar se nijedan od njih nije vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovog čoveka iz drugog naroda?”
19I reče mu: „Ustani i idi. Tvoja vera te je izlečila.”
20Kad su ga fariseji pitali kada će doći Božje carstvo, on im je odgovorio: „Božje carstvo ne dolazi tako da se može videti.
21Ljudi neće reći: ‘Evo, ovde je!’ ili ‘Onde je!’ Jer Božje carstvo je među vama.”
22Tada je rekao učenicima: „Doći će dani kad ćete poželeti da vidite jedan od dana Sina čovečijeg, ali ga nećete videti.
23I ljudi će vam govoriti: ‘Eno, onde je!’ ili ‘Evo, ovde je!’ Ali ne izlazite i ne trčite za njima.
24Jer kao što munja svojim bleskom zasvetli s jednog kraja neba do drugog kraja neba, tako će biti i sa Sinom čovečijim.
25Ali on prvo mora mnogo pretrpeti i ovaj naraštaj ga mora odbaciti.
26I kao što je bilo u Nojevim danima, tako će biti i u danima Sina čovečijega:
27jeli su, pili, ženili se i udavali sve do dana kad je Noje ušao u barku. I došao je potop i sve ih uništio.
28Isto tako, biće kao i u Lotovim danima: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili.
29Ali onog dana kad je Lot izašao iz Sodoma, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili.
30Isto će tako biti i onog dana kad se pojavi Sin čovečiji.
31Tog dana ko bude na krovu, a stvari mu budu u kući, neka ne silazi da ih uzme. I ko bude na njivi, neka se ne vraća nazad.
32Setite se Lotove žene.
33Ko se trudi da sačuva svoj život, izgubiće ga, a ko ga izgubi, sačuvaće ga.
34Kažem vam, te noći dvojica će biti u jednom krevetu: jedan će se uzeti, a drugi će ostati napušten.
35Dve će mleti na istom mlinu: jedna će se uzeti, a druga će ostati napuštena.
36Dva će biti na njivi: jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.”
37Tada su mu rekli: „Gde, Gospode?” A on im je rekao: „Gde bude strvine, tamo će se i orlovi skupljati.”