Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
12
1Tako je Isus šest dana pre Pashe došao u Vitaniju, gde je bio Lazar, koga je podigao iz mrtvih.
2Tamo su mu priredili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili za stolom.
3Marija je tada uzela libru skupocenog mirisnog ulja, pravog narda, i Isusu namazala noge i obrisala ih svojom kosom. I kuća se ispunila mirisom tog ulja.
4A Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, koji je nameravao da ga izda, rekao je:
5„Zašto se ovo mirisno ulje nije prodalo za trista denara i to dalo siromašnima?”
6Ali to nije rekao zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov- imao je kutiju za novac pa je uzimao ono što se u nju stavljalo.
7Tada je Isus rekao: „Pustite je. Neka to izvrši za dan moje sahrane.
8Jer siromašne uvek imate pored sebe, ali mene nećete imati uvek.”
9Veliki broj Judejaca saznao je da je on tamo, pa su došli, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga je podigao iz mrtvih.
10A sveštenički glavari dogovorili su se da ubiju i Lazara,
11jer su zbog njega mnogi Judejci odlazili tamo i poverovali u Isusa.
12Sutradan je silan narod koji je došao na praznik čuo da Isus dolazi u Jerusalim,
13uzeo palmine grane i izašao mu u susret. I uzvikivao je: „Spasi, molimo te! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Gospodnje ime, car Izraela!”
14A kad je Isus našao magare, seo je na njega, kao što je napisano:
15„Ne boj se, kćeri sionska! Evo, dolazi tvoj car, sedeći na mladunčetu magarice.”
16Njegovi učenici u početku nisu obraćali pažnju na to, ali kad se Isus proslavio, setili su se da je to bilo napisano za njega i da su mu upravo to učinili.
17Tako je narod, koji je bio s njim kad je pozvao Lazara iz groba i podigao ga iz mrtvih, svedočio o svemu tome.
18Zato mu je toliki narod izašao u susret, jer je čuo da je učinio to čudo.
19A fariseji su rekli među sobom: „Vidite da ništa ne postižete. Eno, svet je otišao za njim.”
20Među onima koji su došli da se poklone Bogu na praznik bilo je i nekih Grka.
21Oni su prišli Filipu, koji je bio iz Vitsaide u Galileji, i zamolili ga: „Gospodine, hteli bismo da vidimo Isusa.”
22Filip je otišao i rekao to Andriji, a zatim su Andrija i Filip otišli i rekli to Isusu.
23A Isus im je rekao: „Došao je čas da Sin čovečiji bude proslavljen.
24Zaista, zaista, kažem vam, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod.
25Ko voli svoj život, uništava ga, a ko mrzi svoj život u ovom svetu, sačuvaće ga za večni život.
26Ako neko hoće da mi služi, neka ide za mnom. I gde sam ja, tamo će biti i moj sluga. Ako mi neko bude služio, Otac će mu iskazati čast.
27Sad je moja duša uznemirena. Šta da kažem? Oče, spasi me od ovog časa. Ali zato sam i došao do ovog časa.
28Oče, proslavi svoje ime.” Tada je došao glas s neba: „Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.”
29Narod koji je tamo stajao i čuo to rekao je da je zagrmelo. A neki su rekli: „Anđeo mu je govorio.”
30Isus je tada rekao: „Ovaj glas nije bio radi mene, nego radi vas.
31Sada je suđenje ovom svetu, sada će vladar ovog sveta biti izbačen.
32A ja, kad budem podignut sa zemlje, privući ću k sebi sve ljude.”
33To je rekao da naznači kakvom će smrću umreti.
34Na to mu je narod rekao: „Čuli smo iz Zakona da Hristos ostaje zauvek. Kako onda ti kažeš da Sin čovečiji mora biti podignut? Ko je taj Sin čovečiji?”
35Isus im je odgovorio: „Svetlost će još malo biti među vama. Hodajte dok imate svetlosti, da vas tama ne nadjača. Ko hoda u tami, ne zna kuda ide.
36 Dok imate svetlosti, iskazujte veru u svetlost, da budete sinovi svetlosti.” Isus je to rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih.
37Iako je pred njima učinio tolika čuda, oni nisu poverovali u njega,
38tako da su se ispunile reči koje je rekao prorok Isaija: „Gospode, ko je poverovao u ono što smo čuli? Kome se otkrila Gospodnja mišica?”
39A nisu mogli verovati jer je Isaija takođe rekao:
40„Zaslepio im je oči i otvrdnuo im srca, da očima ne vide i srcima ne razumeju i da se ne obrate pa da ih izlečim.”
41Isaija je to rekao jer je video njegovu slavu i govorio je o njemu.
42Ipak su i mnogi od poglavara poverovali u njega, ali zbog fariseja to nisu priznavali, da ne bi bili izbačeni iz sinagoge,
43jer su više voleli slavu koja dolazi od ljudi nego slavu koju daje Bog.
44A Isus je povikao: „Ko veruje u mene, ne veruje samo u mene nego i u onoga koji me je poslao.
45I ko gleda mene, gleda i onoga koji me je poslao.
46Ja sam došao na svet kao svetlost, da niko ko veruje u mene ne ostane u tami.
47A ako neko čuje moje reči, a ne drži ih, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao da osudim svet, nego da spasem svet.
48Ko odbacuje mene i ne prima ono što ja kažem, ima svog sudiju. Reč koju sam govorio - ona će mu suditi u poslednji dan.
49Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac, koji me je poslao, dao zapovest šta da kažem i šta da govorim.
50I znam da njegova zapovest znači večni život. Zato ono što ja govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac.”