Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
11
1Jedan čovek koji se zvao Lazar bio je bolestan. Bio je iz Vitanije, iz sela Marije i njene sestre Marte.
2To je bila ona Marija koja je namazala Gospoda mirisnim uljem i obrisala mu noge svojom kosom. Njen brat Lazar bio je bolestan.
3Zato su njegove sestre poručile Isusu: „Gospode, tvoj voljeni prijatelj je bolestan.”
4Kad je Isus to čuo, rekao je: „Ova bolest nije za smrt, nego je za Božju slavu, da bi se njom proslavio Sin Božji.”
5Isus je voleo Martu, njenu sestru i Lazara.
6Ali kad je čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u mestu u kom je bio.
7Zatim je rekao učenicima: „Pođimo opet u Judeju.”
8A učenici su ga upitali: „Učitelju, Judejci su nedavno hteli da te kamenuju. Zar opet ideš tamo?”
9Isus je odgovorio: „Zar dnevna svetlost ne traje dvanaest sati? Ako neko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svetlost ovog sveta.
10Ali ako neko hoda po noći, spotiče se, jer nema svetlosti u njemu.”
11To je rekao, a zatim dodao: „Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali idem da ga probudim.”
12Na to su mu učenici rekli: „Gospode, ako spava, ustaće.”
13Ali Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu.
14Tada im je Isus otvoreno rekao: „Lazar je umro.
15Zbog vas se radujem što nisam bio tamo, da biste verovali. Ali pođimo k njemu.”
16Tada je Toma, zvani Blizanac, rekao ostalim učenicima: „Pođimo i mi, da umremo s njim.”
17Kad je Isus stigao, rekli su mu da je Lazar već četiri dana u grobu.
18A Vitanija je bila blizu Jerusalima, udaljena oko petnaest stadija.
19Mnogo Judejaca već je došlo kod Marte i Marije da ih uteše zbog njihovog brata.
20Kad je Marta čula da Isus dolazi, pošla mu je u susret, a Marija je ostala u kući.
21Marta je rekla Isusu: „Gospode, da si bio ovde, moj brat ne bi umro.
22Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.”
23Na to joj Isus reče: „Tvoj brat će ustati.”
24Marta mu reče: „Znam da će ustati o vaskrsenju u poslednji dan.”
25Tada joj Isus reče: „Ja sam vaskrsenje i život. Ko iskazuje veru u mene, ako i umre, oživeće.
26I svako ko živi i iskazuje veru u mene, nikada neće umreti. Veruješ li u to?”
27Ona mu odgovori: „Da, Gospode, ja verujem da si ti Hristos, Sin Božji, onaj koji treba da dođe na svet.”
28Kad je to rekla, otišla je i pozvala svoju sestru Mariju i krišom joj rekla: „Učitelj je ovde i zove te.”
29Kad je to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.
30Isus, naime, još nije bio došao u selo, nego je još uvek bio na mestu gde ga je Marta srela.
31Kad su Judejci koji su s Marijom bili u kući i tešili je videli da je brzo ustala i izašla, pošli su za njom, misleći da je otišla do groba da tamo plače.
32Kad je Marija došla tamo gde je bio Isus i kad ga je ugledala, pala je pred njegove noge i rekla mu: „Gospode, da si bio ovde, moj brat ne bi umro.”
33Kad je Isus video kako ona plače i kako plaču Judejci koji su došli s njom, bio je duboko dirnut i potresen.
34I upitao je: „Gde ste ga položili?” Odgovorili su mu: „Gospode, dođi i vidi.”
35I Isus je zaplakao.
36Tada su Judejci rekli: „Pogledajte koliko ga je voleo!”
37A neki od njih su kazali: „Zar on, koji je slepom otvorio oči, nije mogao da spreči njegovu smrt?”
38Tada je Isus, opet duboko potresen, otišao do groba. To je u stvari bila pećina, a na ulazu je ležao kamen.
39Isus je zapovedio: „Sklonite kamen!” A Marta, sestra umrloga, rekla mu je: „Gospode, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan otkako je umro.”
40A Isus joj je rekao: „Zar ti nisam rekao da ćeš videti Božju slavu ako budeš verovala?”
41Zato su sklonili kamen. A Isus je podigao oči prema nebu i rekao: „Oče, hvala ti što si me uslišio.
42Ja sam znao da me uvek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda koji ovde stoji, da bi verovali da si me ti poslao.”
43Rekavši to, povikao je na sav glas: „Lazare, izađi!”
44I umrli je izašao. Noge i ruke bile su mu obavijene zavojima, a lice mu je bilo obavijeno platnom. Tada im je Isus rekao: „Skinite to s njega i pustite ga nek ide.”
45Tada su mnogi Judejci koji su bili došli kod Marije i videli šta je učinio poverovali u njega.
46Ali neki od njih su otišli kod fariseja i ispričali im šta je Isus učinio.
47Zato su sveštenički glavari i fariseji sazvali Sinedrion i rekli: „Šta da radimo? Ovaj čovek čini mnoga čuda.
48Ako ga pustimo tako, svi će poverovati u njega i Rimljani će doći i uzeće nam i naš hram i naš narod.”
49Ali jedan od njih, Kajafa, koji je te godine bio prvosveštenik, rekao im je: „Ništa vi ne znate
50i ne shvatate da je bolje za vas da jedan čovek umre za narod, nego da ceo narod strada.”
51Ali to nije rekao sam od sebe. Pošto je te godine bio prvosveštenik, prorokovao je da Isus treba da umre za narod,
52i ne samo za narod nego i za to da Božju decu koja su rasejana sakupi u jedno.
53Tako su se tog dana dogovorili da ga ubiju.
54Zato se Isus više nije kretao javno među Judejcima, nego je odatle otišao u područje blizu pustinje, u grad koji se zove Jefrem, i tamo je ostao s učenicima.
55Približavala se judejska Pasha i mnogi iz tog kraja otišli su u Jerusalim pre Pashe da se obredno očiste.
56Tražili su Isusa i dok su bili u hramu govorili su jedni drugima: „Šta mislite? Zar neće doći na praznik?”
57A sveštenički glavari i fariseji izdali su zapovest da svako ko sazna gde je Isus mora to da javi, da bi ga uhvatili.