Jevanđelje po JovanuInformacije o knjizi
13
1Pred Pashu, Isus je znao da je došao njegov čas da ode s ovog sveta k Ocu. Pošto je voleo svoje koji su bili u svetu, pokazivao im je ljubav do kraja.
2Za vreme večere, kad je Đavo već bio stavio u srce Jude Iskariotskog, Simonovog sina, nameru da ga izda,
3Isus je, znajući da mu je Otac sve dao u ruke i da je došao od Boga i da ide k Bogu,
4ustao od večere i odložio svoje haljine, uzeo peškir i opasao se.
5Zatim je nasuo vodu u posudu i počeo da pere noge učenicima i da ih briše peškirom kojim je bio opasan.
6Kad je došao do Simona Petra, on mu je rekao: „Gospode, zar ti meni da pereš noge?”
7Isus mu je odgovorio: „Ono što ja činim ti sada ne razumeš, ali kasnije ćeš razumeti.”
8Petar mu reče: „Nikada ti meni nećeš prati noge.” A Isus mu odgovori: „Ako te ne operem, nećeš biti u jedinstvu sa mnom.”
9Tada mu Simon Petar reče: „Gospode, onda mi nemoj oprati samo noge, nego i ruke i glavu.”
10A Isus mu reče: „Onome ko se okupao ne treba prati ništa osim nogu, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.”
11Znao je, naime, ko će ga izdati. Zato je rekao: „Niste svi čisti.”
12Kad im je oprao noge, obukao je svoje haljine, vratio se za sto i rekao im: „Da li shvatate šta sam vam učinio?
13Vi mi se obraćate sa ‘Učitelju’ i ‘Gospode’, i s pravom to govorite, jer to i jesam.
14Dakle, ako sam ja, Gospod i Učitelj, vama oprao noge, i vi treba jedan drugom da perete noge.
15Dao sam vam primer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama.
16Zaista, zaista, kažem vam, sluga nije veći od svog gospodara, niti je onaj ko je poslat veći od onoga koji ga je poslao.
17Ako to znate, srećni ste ako tako i činite.
18Ne govorim o svima vama. Ja znam one koje sam izabrao. Ali neka se ispune reči iz Pisma: ‘Onaj koji je jeo moj hleb, podigao je petu na mene.’
19Već sada vam to govorim, pre nego što se dogodi, da biste, kad se dogodi, verovali da sam ja ono što kažem da jesam.
20Zaista, zaista, kažem vam, ko prima onoga koga ja šaljem, prima i mene. A ko prima mene, prima i onoga koji je mene poslao.”
21Kad je to rekao, Isus se uznemirio i potvrdio: „Zaista, zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati.”
22Učenici su gledali jedan drugoga u nedoumici o kome to govori.
23Jedan od njegovih učenika, onaj koga je Isus naročito voleo, bio je za stolom odmah do Isusa.
24Zato mu je Simon Petar klimnuo glavom i rekao: „Pitaj ko je taj o kome govori.”
25I ovaj se naslonio na Isusove grudi i upitao ga: „Gospode, ko je taj?”
26Isus je odgovorio: „To je onaj kome ću dati zalogaj hleba koji umočim.” I uzeo je zalogaj, umočio ga i dao Judi, sinu Simona Iskariotskog.
27Nakon što je Juda uzeo zalogaj, Sotona je ušao u njega. Tada mu je Isus rekao: „Što činiš, učini brže!”
28Ali niko od onih koji su bili za stolom nije znao zašto mu je to rekao.
29Pošto je Juda imao kutiju za novac, neki su mislili da mu je Isus rekao: „Kupi ono što nam treba za praznik”, ili da mu je rekao neka da nešto siromašnima.
30On je, dakle, uzeo zalogaj i odmah izašao. Bila je noć.
31Kad je on izašao, Isus je rekao: „Sada je vreme da se proslavi Sin čovečiji i Bog će se proslaviti njime.
32Sam Bog će ga proslaviti, odmah će ga proslaviti.
33Dečice, još sam malo s vama. Tražićete me, ali kao što sam Judejcima rekao: ‘Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći’, sada to kažem i vama.
34Novu vam zapovest dajem: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja voleo vas, tako i vi volite jedan drugoga.
35Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete voleli jedan drugoga.”
36Simon Petar ga je upitao: „Gospode, kuda ideš?” Isus je odgovorio: „Tamo kuda ja idem ti sada ne možeš poći, ali poći ćeš kasnije.”
37Na to mu je Petar rekao: „Gospode, zašto sada ne mogu poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe.”
38Isus mu je odgovorio: „Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti, petao neće zapevati dok me se triput ne odrekneš.”