Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
8
1Tada Vildad Sušanin reče:.
2„Dokle ćeš tako govoriti? Reči usta tvojih vetar su silni!
3Zar Bog pravdu izvrće? Zar Svemoćni pravednost izvrće?
4Sinovi su tvoji njemu zgrešili, pa ih zato predaje u ruke prestupu njihovom.
5Ali kad bi ti Boga tražio, i kad bi Svemoćnog za milost molio,
6kad bi čist i čestit bio, on bi se radi tebe dosad već probudio, i obnovio bi pravedno prebivalište tvoje.
7Početak je tvoj možda bio mali, ali će kraj tvoj biti veoma velik.
8Pitaj, molim te, prošle naraštaje, razmisli o onome što su dokučili očevi njihovi.
9Jer mi smo tek od juče i ne znamo ništa, jer su dani naši na zemlji kao senka.
10Zar te neće oni poučiti, zar ti neće kazati, zar neće iz srca svoga reči izneti?
11Zar papirus raste tamo gde nema močvare? Zar trska raste tamo gde nema vode?
12Dok je još pupoljak, dok još nije posečen, osuši se pre svake druge trave.
13Takvi su putevi svih koji Boga zaboravljaju, i tako propada nada otpadnika,
14onoga čije je pouzdanje odsečeno, kome je uzdanica paukova kuća.
15Osloniće se na kuću svoju, ali ona neće izdržati, uhvatiće se za nju, ali ona se neće održati.
16Zeleni se na suncu, i u vrtu njegovom mladice njegove niču.
17Među gomilom kamenja korenje je njegovo isprepleteno, kamenu kuću on gleda.
18Ako ga neko iščupa iz prebivališta njegovog, ono će ga se odreći i reći će: ‘Nikad te nisam video.’
19Eto, tako nestaje put njegov, a iz praha drugi niču.
20Bog neće odbaciti nikoga ko je bezazlen, niti će uzeti za ruku one koji zlo čine.
21Na kraju će napuniti usta tvoja smehom, i usne tvoje radosnim klicanjem.
22A oni koji te mrze obući će se u sramotu, i šatora onih koji su zli više neće biti.”