Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
30
1A sada mi se smeju ljudi, oni koji su od mene mlađi, čije očeve ne bih stavio ni sa psima stada svoga.
2Od kakve bi mi koristi bila snaga ruku njihovih? Nema snage u njima.
3Od oskudice i gladi oni su iznemogli, glođu što nađu u zemlji bezvodnoj, koju je juče zahvatila oluja i pustošenje.
4Beru slano bilje među grmljem, smrekovo korenje hrana je njihova.
5Ljudi ih izgone iz sredine svoje, viču za njima kao za lopovima.
6Moraju da žive po strminama uz rečne doline, po jamama u zemlji i među stenama.
7Među grmovima viču, pod koprivama čuče.
8To su sinovi bezumnika, i sinovi bezimenog, koji su bičem isterani iz zemlje.
9A takvi sada o meni govore u pesmama svojim, meni se sada rugaju.
10Gnušaju se nada mnom, drže se podalje od mene, ne ustežu se da mi u lice pljunu.
11Jer on je otpustio luk moj i ponizio me, a oni su se neobuzdano na mene okomili.
12S desne strane moje ustaju kao leglo zlikovačko, noge moje puštaju da idu, a onda mi bedeme pogubne postavljaju.
13Raskopavaju staze moje, samo mi nevolju otežavaju, i u tome im pomoćnik ne treba.
14Kao kroz širok procep oni naviru, s olujom nadolaze.
15Strahote iznenadne okreću se na mene, dostojanstvo moje kao da vetar odnosi, poput oblaka iščezlo je spasenje moje.
16I sada duša moja poput vode ističe iz mene, dani nevolje stižu me.
17Noću bol probada kosti moje, kao da se kidaju sa mene, ne prestaju bolovi koji me izjedaju.
18Od siline velike menja se odeća moja, obavija me kao okovratnik duge haljine moje.
19On me je bacio u blato, pa sam postao kao prah i pepeo.
20Vapim k tebi za pomoć, ali ti mi ne odgovaraš; stojim, da na mene pogledaš.
21Promenio si se i okrutan prema meni postao, svom snagom ruke svoje ti me kao neprijatelj napadaš.
22U vetar me podižeš da me nosi, a zatim me uz tresak razbijaš.
23Znam dobro da ćeš me u smrt vratiti, u kuću gde odlaze svi živi.
24Ali niko ne diže ruku svoju na ovu ruševinu, i dok ja propadam, niko pomoć ne doziva.
25A ja sam plakao nad onim ko je teške dane proživljavao, duša je moja sažaljevala siromaha.
26Dobro sam očekivao, ali zlo je došlo, svetlost sam čekao, ali mrak je došao.
27Utroba je moja uzavrela i uznemirila se, dani nevolje na mene su došli.
28Žalostan sam išao kad sunca nije bilo. Ustao sam usred zbora, pomoć sam tražio.
29Zmajevima sam brat postao, krug kćerima sovinim.
30Koža mi je pocrnela i otpada s mene, kosti su mi se užarile od suvoće.
31Harfa moja sada samo tužne pesme svira, frula moja samo plačne glasove pušta.