Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
3
1 Zatim Jov otvori usta i poče da proklinje dan kad se rodio.
2On reče:
3„Ne bilo dana kad sam se rodio, i noći kad su rekli: ‘Začet je čovek!’
4Neka se u tamu pretvori taj dan. Ne gledao Bog na njega odozgo, ne obasjavala ga svetlost dana.
5Progutali ga mrak i gusta tama. Oblak kišni nadvio se nad njim. Plašilo ga ono što dan pomračuje.
6Noć tu prekrila gusta tama, ne radovala se među danima u godini, ne ulazila u brojanje meseci.
7Besplodna bila noć ta, ne čulo se u njoj radosno klicanje.
8Prokleli taj dan oni koji dane proklinju, koji bi i levijatana probudili.
9Potamnele zvezde svanuća njenog, svetlost čekala i ne dočekala je, i ne videla zrake zore,
10jer nije zatvorila vrata utrobe majke moje, i nije sakrila nevolju od očiju mojih.
11Zašto nisam mrtav još od utrobe majke svoje? Zašto nisam izdahnuo kad sam izašao iz utrobe njene?
12Zašto su me kolena prihvatila, i grudi da me doje?
13Ja bih sada ležao i miran bih bio, spavao bih, počivao bih
14s carevima i savetnicima zemaljskim, koji grade sebi pusta mesta,
15ili s knezovima koji zlata imaju, koji kuće svoje srebrom pune,
16ili me kao skrivenog pobačenog ploda ne bi bilo, kao dece koja svetlost nisu ugledala.
17Tamo zli prestaju da besne, tamo počivaju oni koje je snaga napustila.
18Tamo su svi zatvorenici u miru, ne čuju glas onoga koji ih na rad tera.
19Mali i veliki tamo su isti, rob se oslobodio gospodara svoga.
20Zašto Bog svetlost daje onom ko se pati, i život onima kojima je gorčina u duši?
21Zašto čekaju smrt, a nje nema, iako kopaju za njom više nego za blagom sakrivenim?
22Oni koji od veselja kliču, raduju se što su grob našli.
23Zašto Bog daje svetlost čoveku kome je put skriven, kome je sa svih strana put zagradio?
24Jer pre jela mog dolazi uzdah moj, i kao vode razlivaju se vapaji moji,
25jer strahota me plaši i snalazi me, ono čega se bojim dolazi na mene.
26Već sada nisam bezbrižan, niti imam mira, Niti počivam, a nemir moj i dalje dolazi.”