Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
2
1Opet je došao dan kada su sinovi Božji došli da stanu pred Gospoda. I Sotona je došao među njih da stane pred Gospoda.
2Gospod je tada upitao Sotonu: „Odakle dolaziš?” A Sotona odgovori Gospodu: „Prolazio sam zemljom i obilazio je.”
3Gospod reče Sotoni: „Jesi li zapazio mog slugu Jova? Nema na zemlji takvog kao što je on - čovek dobar i pravedan, koji se boji Boga i kloni se zla. Još uvek je postojan u svojoj dobroti, iako si me naveo da se okomim na njega i da ga upropastim bez razloga.”
4Sotona odgovori Gospodu: „Kožu za kožu! Sve što čovek ima daće za dušu svoju.
5Ali, molim te, pruži ruku i dotakni se njegovih kostiju i njegovog mesa, i videćeš da će te u lice prokleti.”
6Tada Gospod reče Sotoni: „U tvojim je rukama! Samo mu dušu ne diraj!”
7Tako je Sotona otišao od Gospodnjeg lica i udario Jova bolnim čirevima od pete do temena.
8A Jov je uzeo parče razbijene zemljane posude da se struže njime i sedeo je u pepelu.
9Tada mu njegova žena reče: „Zar si još postojan u svojoj dobroti? Prokuni Boga, pa umri!”
10Ali on joj reče: „Govoriš kao bezumna žena. Zar da od Boga primamo samo dobro, a zlo da ne primamo?” U svemu tome Jov nije sagrešio svojim usnama.
11Tri Jovova prijatelja čula su za sve zlo koje ga je snašlo, pa su krenuli kod njega, svaki iz svog mesta - Elifas Temanac, Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin. Tako su se po dogovoru sastali da bi ga posetili, da bi mu izrazili saosećanje i utešili ga.
12Kad su ga ugledali iz daleka, nisu ga odmah prepoznali. Onda su podigli glas i zaplakali. Razderali su svaki svoj ogrtač i bacivši prah u nebo, posuli se po glavi.
13Sedeli su pored njega na zemlji sedam dana i sedam noći, i nijedan mu nije rekao ni reč, jer su videli da je njegov bol veoma velik.