Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
18
1Tada Vildad Sušanin reče:
2„Kada ćete kraju privesti reči svoje? Urazumite se, pa ćemo onda govoriti.
3Zašto da se misli da smo životinje, da budemo nečisti u vašim očima?
4Ti razdireš dušu svoju u gnevu svom. Zar će zbog tebe zemlja opusteti, i stena se premestiti s mesta svoga?
5Ugasiće se svetlost zloga, i neće sjati iskra vatre njegove.
6Svetlost će potamneti u šatoru njegovom, i ugasiće se svetiljka njegova u šatoru njegovom.
7Žustri koraci njegovi biće sputani. Zamisli njegove srušiće ga.
8Jer će ga noga njegova u mrežu odvesti, u uža isprepletena on će ući.
9U klopku će se uhvatiti peta njegova, zamka će ga stegnuti.
10Omča skrivena vreba ga na zemlji, i klopka ga čeka na stazi njegovoj.
11Sa svih strana plaše ga strahote iznenadne, i u stopu ga progone.
12Glad proždire snagu njegovu, propast samo čeka da mu noge saplete.
13Najstrašnija bolest izjedaće kožu njegovu, izješće udove njegove.
14Uzdanica njegova biće istrgnuta iz šatora njegovog, strahote će ga odvesti caru strahota.
15U šatoru njegovom nastaniće se oni koji nisu njegovi, sumpor će biti posut po prebivalištu njegovom.
16Odozdo će se korenje njegovo osušiti, a odozgo će grane njegove uvenuti.
17Nestaće sa zemlje i spomen na njega, i neće mu biti imena po ulicama.
18Biće gurnut iz svetlosti u tamu, i sa plodnog tla biće oteran.
19Neće imati potomka ni poroda u narodu svom, preživelog neće biti na mestu gde boravi.
20U dan nevolje njegove ljudi na zapadu zaprepašćeno će gledati, i drhtanje će obuzeti ljude na istoku.
21Eto, to su šatori onog koji zlo čini, to je prebivalište onoga koji ne poznaje Boga.”