Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
19
1Tada Jov reče:
2„Dokle ćete mučiti dušu moju, I satirati me rečima?
3Već ste me deset puta ukorili, i nije vas stid što ste tako okrutni prema meni.
4Ako sam i pogrešio, na meni ostaje greška moja.
5Ali ako se vi oholo na mene podižete, i govorite da zaslužujem sramotu svoju,
6onda znajte da me je to Bog zaveo, i da je svoju mrežu lovačku oko mene obavio.
7Eto, vičem: ‘Nepravda!’ ali nema odgovora. U pomoć zovem, ali pravde nema.
8Put mi je zagradio zidom kamenim da ne mogu proći, staze moje tamom obavija.
9Skinuo je s mene slavu moju, sklonio je krunu s glave moje.
10Ruši me sa svih strana, i ja nestajem, iščupao je nadu moju kao drvo.
11Žestoko se razgnevio na mene, i smatra me protivnikom svojim.
12Vojska njegova složno dolazi i prema meni put svoj nasipa, logor podiže oko šatora moga.
13Braću je moju on udaljio od mene, oni koji su me poznavali okrenuli su mi leđa.
14Nestalo je prijatelja mojih, zaboravili su me oni koje sam poznavao,
15i oni koji su gosti bili u kući mojoj. Robinje moje gledaju me kao stranca. Tuđinac sam postao u očima njihovim.
16Slugu svog zovem, ali on se ne odaziva. Ustima svojim molim ga da mi se smiluje.
17Dah je moj odvratan ženi mojoj, gadim se sinovima koji su izašli iz utrobe majke moje.
18I dečaci me preziru, a kad ustanem, protiv mene govore.
19Mrzak sam svima s kojima sam bio blizak, protiv mene su se okrenuli oni koje sam voleo.
20Od tela mog ostali su samo kost i koža, jedva sam smrti umakao.
21Smilujte mi se, smilujte mi se, prijatelji moji. Jer me je Božja ruka dotakla.
22Zašto me progonite kao što me Bog progoni, i nikako da se nasitite mog mesa?
23Kad bi se barem zapisale reči moje! Kad bi se barem u knjigu upisale!
24Kad bi se pisaljkom gvozdenom i olovom u stenu zauvek urezale!
25Ali ja dobro znam da je živ otkupitelj moj, da će posle mene doći i nad prahom stati.
26I kad su mi kožu odrali - eto šta sad imam! Iako se istrošilo telo moje, gledaću Boga,
27njega ću ja gledati, njega će videti oči moje, a ne oči stranca. Bubrezi moji venu u meni,
28a vi bi trebalo da govorite: ‘Zašto ga progonimo?’ A smatrate da je koren svega u meni.
29Bojte se mača, jer je mač oruđe gneva protiv prestupnika, da biste znali da postoji sudija.”