Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
17
1„Duh je moj slomljen, dani se moji gase, i grob me čeka.
2Zaista su rugači svuda oko mene, oči moje stalno gledaju buntovništvo njihovo.
3Molim te, garantuj za mene. Ko bi drugi kao garant meni ruku dao?
4Od srca si njihovih mudrost sakrio. Zato ih ne uzvisuješ.
5Čovek imanje svoje drugovima nudi, a sinovima njegovim oči gasnu.
6Bog je učinio da narodi podrugljivo pričaju o meni, pa mi ljudi u lice pljuju.
7Od tuge su oči moje oslabile, svi su udovi moji kao senka postali.
8Čestiti to u čudu gledaju, nedužni se ljute na otpadnika.
9Pravednik se čvrsto drži puta svoga, i onaj kome su ruke čiste, sve jači biva.
10A vi opet počnite. Nastavite, molim vas, jer ne nalazim mudrog među vama.
11Prošli su dani moji, propale su namere moje, želje srca moga.
12Od noći dan pravite i govorite: ‘Sada je mrak, ali svetlost je blizu.’
13Ako budem čekao, grob će biti moj dom, u tami ću prostrti postelju svoju.
14Grobu vičem: ‘Oče moj!’ A crvima: ‘Majko moja, sestro moja!’
15Gde je, onda, nada moja? Da li iko misli da za mene nade ima?
16Do vrata groba ona će otići, kad svi zajedno u prah siđemo.”