Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
16
1Tada Jov reče:
2„Mnogo sam toga sličnog čuo. Svi ste vi okrutni tešitelji!
3Ima li kraja ispraznim rečima? Odakle ta gorčina koja te tera da odgovaraš?
4I ja bih mogao govoriti kao vi. Kad bi barem vaša duša bila na mestu moje duše. Mislite li da bih se i ja tada rečima divnim na vas okomio, i glavom odmahivao pun prezira prema vama?
5Ja bih vas ojačao rečima usta svojih i uteha usana mojih olakšanje bi donela...
6Ako govorim, bol moj ne jenjava, a ako ućutim, da li će me proći?
7Ali sada me je Bog izmorio, uništio je sve koji su se oko mene okupljali.
8‘Još si me i zgrabio.’ O tome svedoči mršavost moja koja protiv mene glas diže. Pred očima mojim protiv mene svedoči.
9Gnev me Božji razdire, neprijateljstvo on gaji prema meni. Zubima svojim škrguće na mene. Protivnik moj seva na mene očima svojim.
10Usta svoja na mene otvaraju, po obrazima me s prezirom udaraju, mnogi se na mene skupljaju.
11Bog me predaje okrutnima, u ruke zlih baca me.
12Mirno sam živeo, a on me je potresao, za vrat me je zgrabio i slomio me, i kao metu me sebi postavio.
13Strelci su me njegovi opkolili, probada bubrege moje i samilosti nema, prosipa na zemlju žuč moju.
14Probija me i probija kao da sam zid, kao junak nasrće na mene.
15Kostret sam zašio preko kože svoje, rog sam svoj u prah zario.
16Lice je moje crveno od plača, na kapcima je mojim tama gusta,
17iako nema zla u rukama mojim, i molitva je moja čista.
18Zemljo, ne pokrivaj krv moju! Neka ne prestane vika moja!
19Na nebesima je onaj koji svedoči o meni, svedok je moj na visinama.
20Prijatelji me zastupaju, a govore protiv mene. Oko moje bez sna gleda prema Bogu.
21Odlučiti treba između čoveka i Boga, kao i između sina čovečijeg i bližnjeg njegovog.
22Jer još je malo godina preostalo, i poći ću putem s kog se neću vratiti.”