Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
15
1Tada Elifas Temanac reče:
2„Zar će mudar čovek odgovarati znanjem ispraznim kao vetar? Zar će stomak svoj istočnim vetrom napuniti?
3Ukoravanje rečima ništa ne koristi, i pričanje samo po sebi ništa ne pomaže.
4A ti obezvređuješ strah pred Bogom i potkopavaš svako razmišljanje o Bogu.
5Jer prestup tvoj upravlja ustima tvojim, izabrao si jezik lukavih.
6Usta te tvoja osuđuju, a ne ja, usne tvoje svedoče protiv tebe.
7Zar si ti prvi čovek koji se rodio? Zar si se rodio pre bregova?
8Zar ti Božje tajne slušaš i samo ti mudrost imaš?
9Šta ti znaš, a da mi ne znamo? Šta ti razumeš, a da mi to ne razumemo?
10Među nama i sedih i starih ima, starijih od oca tvog.
11Zar ti Božje utehe nisu dovoljne, niti blaga reč kad ti se kaže?
12Zašto te zanosi srce tvoje, zašto sevaju oči tvoje?
13Jer duh svoj protiv Boga okrećeš, puštaš da reči izlaze iz usta tvojih.
14Šta je čovek smrtni da bi bio čist, i zar iko koga je žena rodila može biti pravedan?
15Gle, svetim slugama svojim on ne veruje, čak ni nebesa čistim ne smatra,
16a kako li tek gleda na onoga ko je odvratan i pokvaren, na čoveka koji nepravednost pije kao vodu!
17Ja ću ti reći. Poslušaj me! Ispričaću ti ono što sam video,
18ono što mudri govore. I što ne kriju, što su primili od očeva svojih.
19Samo je njima zemlja bila dana, i stranac nije prošao kroz nju.
20Sve dane svoje zli se muči, sve godine koje su nasilniku namenjene.
21Zvuk strahota u ušima je njegovim. Kad je u miru, pljačkaš na njega dolazi.
22Ne veruje da će se vratiti iz tame, i mač ga čeka.
23Luta u potrazi za hlebom i pita se: ‘Gde je?’ Dobro zna da mu se dan tame bliži.
24Nevolja i teskoba plaše ga, navaljuju na njega kao car za napad spreman.
25Jer na Boga ruku diže, iznad Svemoćnog želi da se uzdigne
26tvrdoglavo na njega nasrće, s debelim ispupčenjima na štitovima svojim,
27na licu mu se debljina vidi, i salo skuplja na bokovima svojim.
28On prebiva u gradovima koji će uništeni biti, u kućama u kojima se više neće živeti, u onome što je određeno da se u gomile kamenja pretvori.
29Neće se on obogatiti i bogatstvo njegovo neće rasti, niti će se po zemlji širiti posedi njegovi.
30Neće on tami umaći, plamen će osušiti mladicu njegovu, odneće ga dah usta Božjih.
31Neka ne veruje ispraznosti, zavaravajući se, jer će ispraznost zauzvrat i dobiti,
32pre nego što dođe dan njegov ona će mu biti isplaćena. Grana njegova neće se zeleniti.
33Biće kao vinova loza koja odbacuje nezrele plodove svoje, kao maslina koja odbacuje cvetove svoje.
34Jer je mnoštvo otpadničko neplodno, vatra će proždreti šatore u kojima se mito prima.
35Nevolja se začinje i zlo se rađa, utroba njihova prevaru sprema.”