Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
9
1O, da se moja glava pretvori u vodu, a moje oči u izvor suza, tada bih danju i noću plakao za pobijenim sinovima kćeri mog naroda!
2O, kada bih u pustinji imao prenoćište za putnike, tada bih ostavio svoj narod i otišao od njih, jer su svi preljubnici, zbor varalica!
3Kao luk napinju svoj jezik da bi lagali, a po vernosti nisu poznati na zemlji. „Jer iz zla u zlo idu, a na mene se ne obaziru”, govori Gospod.
4„Neka se svako pazi svog prijatelja, nijednom bratu ne verujte. Jer svaki brat nastoji da izgura drugoga, i prijatelj protiv prijatelja klevete širi,
5svako vara svog prijatelja, niko ne govori istinu. Svoj jezik navikli su na laž. Umorili su se čineći zlo.”
6„Ti živiš usred prevare. Zbog prevare ne žele da znaju za mene”, govori Gospod.
7Zato ovako kaže Gospod nad vojskama: „Pretopiću ih i ispitaću ih, jer šta drugo da učinim kćeri mog naroda?
8 Njihov je jezik smrtonosna strela, prevaru govori. Svojim ustima čovek miroljubivo govori sa svojim prijateljem, a u sebi zasedu mu sprema.”
9„Zar mi neće odgovarati za to?”, govori Gospod. „Zar se moja duša neće osvetiti takvom narodu?”
10Zaplakaću i naricaću nad gorama, naricaću nad pašnjacima u pustoj zemlji, jer će biti spaljeni i niko neće prolaziti njima niti će se tamo čuti stoka. Ptice nebeske i zveri pobeći će, otići će.
11„Jerusalim ću pretvoriti u gomilu kamenja, u jazbinu šakala. Judine gradove pretvoriću u pustoš u kojoj niko ne živi.”
12„Ko je mudar, pa da to razume? Kome su Gospodnja usta govorila, pa da to objavi? Zašto će zemlja propasti, zašto će kao pustinja izgoreti i niko njom neće prolaziti?”
13Gospod je rekao: „Jer su ostavili moj zakon koji sam stavio pred njih, nisu slušali moj glas i nisu živeli po mom zakonu,
14nego su sledili svoje tvrdokorno srce i išli su za likovima Vala, kako su ih njihovi očevi naučili.
15Zato ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Nahraniću ovaj narod pelenom i napojiću žuči.
16Rasejaću ih među narode koje ni oni ni njihovi očevi nisu poznavali, i poslaću na njih mač da ih istrebim.’
17Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Budite razboriti i pozovite žene koje nariču. Pošaljite po žene vešte u naricanju, neka dođu.
18Neka požure i neka nariču nad nama. Neka iz naših očiju suze poteku, neka s naših veđa vode poteku.
19Jer se sa Siona čuje naricanje: ‘Opustošeni smo! Strašno smo posramljeni! Ostavljamo ovu zemlju, uništeni su domovi naši.’
20Zato čujte, žene, Gospodnju reč, neka vaše uho primi reč iz njegovih usta. Naučite svoje kćeri naricanju, učite jedna drugu naricaljkama.
21Smrt se penje kroz naše prozore, ulazi u naše utvrđene dvore da istrebi decu s ulica i mladiće s trgova.’
22Reci: ‘Ovako govori Gospod: ‘Mrtva ljudska tela ležaće kao đubrivo po njivi i kao žito koje je žetelac tek požnjeo, a nema ko da ga sakupi.’
23Ovako kaže Gospod: ‘Neka se mudar čovek ne hvali svojom mudrošću. Neka se snažan čovek ne hvali svojom snagom. Neka se bogat čovek ne hvali svojim bogatstvom.
24Ko se hvali, neka se hvali time što je razborit i što mene poznaje, što zna da sam ja Gospod i da pokazujem dobrotu, pravdu i pravednost na zemlji, jer mi je to milo’, govori Gospod.
25‘Evo, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću pozvati na odgovornost sve koji su obrezani, ali su ipak u neobrezanju:
26Egipat, Judu, Edom, Amonove sinove, Moav i sve koji šišaju kosu na slepoočnicama i žive u pustinji. Jer su svi ti narodi neobrezani i ceo je Izraelov dom neobrezanog srca’.”