Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
10
1„Dome Izraelov, čujte reč koju vam govori Gospod!
2Ovako kaže Gospod: ‘Ne učite se da idete putem kojim idu narodi i ne plašite se nebeskih znakova, jer se njih narodi plaše.
3Običaji koje drže narodi samo su dah, jer oni seku drvo u šumi i od njega oštrom alatkom prave rukotvorine.
4Ukrašavaju ih srebrom i zlatom. Klinovima i čekićem pričvršćuju ih da se ne pomeraju.
5Oni su kao strašilo u polju krastavaca, ne govore. Treba ih nositi, jer ne mogu hodati. Ne bojte ih se, jer nikakvo zlo ne mogu učiniti, a kamoli nešto dobro.”
6Gospode, niko nije kao ti! Ti si velik i tvoje ime je veliko i moćno.
7Ko da te se ne boji, Care nad narodima, jer ti to zaslužuješ! Jer među svim mudracima u narodima i u svim njihovim carstvima nema nikog ko je kao ti.
8Svi su oni bezumni i ludi. Drvo ih navodi da idu za onim što je ništavno.
9Srebro u pločama donosi se iz Tarsisa, a zlato iz Ufaza, delo zanatlija, delo zlatarevih ruku. Idolima svojim odeću prave od plavog prediva i vune purpurne boje. Svi su oni delo veštih ljudi.
10Ali, Gospod je zaista Bog. On je živi Bog i večni Car. Od njegovog gneva zemlja će se zatresti, narodi neće opstati pred njegovom osudom.
11Ovako im recite: „Bogovi koji nisu načinili nebesa i zemlju nestaće sa zemlje i ispod nebesa.”
12On je svojom silom zemlju načinio, mudrošću svojom plodno tlo je učvrstio i razumom svojim nebesa razapeo.
13Od njegovog glasa huče vode na nebesima, on s kraja zemlje oblake podiže. Kiši je brane načinio i vetar izvodi iz svojih riznica.
14Svaki se čovek ponaša nerazumno, ništa ne shvata. Svaki će se zlatar postideti svog rezanog lika, jer su njegovi liveni likovi laž, nema života u njima.
15Ništavni su, predmeti podsmeha. Propašće u dan kazne.
16Ali onaj ko je „Jakovljevo nasledstvo” nije kao oni, jer je on Tvorac svega, a Izrael je njegova palica, njegovo nasledstvo. Ime mu je Gospod nad vojskama.
17Pokupi sa zemlje svoje stvari, ženo koja živiš u teskobi.
18Jer ovako kaže Gospod: „Ovog puta izbaciću stanovnike ove zemlje kao što se kamen baca iz praćke, i pustiću na njih nevolju da shvate.”
19Teško meni zbog moje propasti! Moja rana je bolna. Ja kažem: „Zaista, ovo je moj bol, ja ću ga podnositi.
20Moj šator je opustošen, pokidana su sva uža mog šatora. Moji su sinovi otišli od mene, nema ih više. Niko više ne razapinje moj šator i ne podiže moja šatorska krila.
21Jer su pastiri bezumni i ne traže Gospoda. Zato ne postupaju razborito i sva su im se stada razišla.”
22Slušajte! Čuje se glas i velika vreva iz severne zemlje da Judine gradove pretvori u pustoš, u jazbinu šakala.
23Gospode, dobro znam da put zemaljskog čoveka nije u njegovoj vlasti. Čovek koji hodi ne može da upravlja svojim koracima.
24Prekori me, Gospode, ali pravedno, ne u svom gnevu, da me ne bi uništio.
25Izlij svoj gnev na narode koji se ne obaziru na tebe, i na plemena koja ne prizivaju tvoje ime. Jer oni su proždrli Jakova. Proždrli su ga i istrebili, i opustošili su njegovo prebivalište.