Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
7
1Reč koju je Gospod uputio Jeremiji:
2„Stani na vrata Gospodnjeg doma i objavi ovu reč. Ovako reci: ‘Čujte Gospodnju reč, svi vi u Judi koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodu.
3Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Popravite svoje puteve i svoja dela, pa ću vas ostaviti da živite na ovom mestu.
4Ne uzdajte se u lažne reči i ne govorite: ‘Gospodnji hram, Gospodnji hram, ovo je Gospodnji hram!’
5Jer ako zaista popravite svoje puteve i svoja dela, ako zaista budete sudili pravedno između čoveka i njegovog bližnjeg,
6ako ne budete tlačili stranca, siroče i udovicu, ako na ovom mestu ne budete prolivali nedužnu krv i ako ne budete išli za drugim bogovima na svoju nesreću,
7tada ću vas ja ostaviti da živite na ovom mestu, u zemlji koju sam dao vašim praočevima, oduvek i zauvek.
8Ali vi svoje poverenje polažete u lažne reči - a od toga nikakve koristi nema.
9Zar možete krasti, ubijati, preljubu činiti, lažno se zaklinjati, prinositi kad Valu i ići za drugim bogovima koje niste poznavali,
10a onda doći i stati pred mene u ovom domu koji nosi moje ime, pa zatim reći: ‘Izbavićemo se’, iako činite sve te gadosti?
11Zar je ovaj dom, koji nosi moje ime, postao razbojnička pećina u vašim očima? Ali ja sve to vidim’, govori Gospod.
12‘Pođite na moje mesto koje je bilo u Silomu, gde sam u početku nastanio svoje ime, i pogledajte šta sam od tog mesta učinio zbog zloće svog naroda Izraela.
13Zato što ste učinili sva ta nedela’, govori Gospod, ‘i zato što sam vam govorio - ustajao rano i govorio - a vi niste slušali, i zato što sam vas zvao, a vi se niste odazvali,
14ovom domu koji nosi moje ime i u koji se vi uzdate, i mestu koje sam dao vama i vašim praočevima učiniću isto što sam učinio i Silomu.
15Odbaciću vas od svog lica, kao što sam odbacio svu vašu braću, sve Jefremovo potomstvo.
16A ti se nemoj moliti za ovaj narod i nemoj dizati glasa vapeći, moleći ili preklinjući me za njih, jer te neću uslišiti.
17Zar ne vidiš šta čine po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama?
18Sinovi skupljaju drva, očevi pale vatru, a žene mese testo i prave kolače da ih prinesu ‘carici nebeskoj’. Izlivaju žrtve levanice drugim bogovima da bi me vređali.
19‘Zar mene time vređaju?’, govori Gospod. ‘Zar ne vređaju sami sebe, na svoju sramotu?`
20Zato ovako kaže Gospod: ‘Evo, moj gnev i moja jarost izlivaju se na ovo mesto, na ljude i na stoku, na drveće u polju i na plodove zemlje. Goreće moj gnev i neće se ugasiti.’
21Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Svoje žrtve paljenice dodajte svojim drugim žrtvama i jedite meso.
22Jer ništa od toga nisam rekao vašim praočevima, niti sam im onog dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje tako nešto zapovedio za takve žrtve paljenice i druge žrtve.
23Ali, ovo sam im zapovedio: ‘Slušajte moj glas i biću vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. U svemu hodite putem koji ću vam odrediti, da bi vam bilo dobro.’
24Ali oni nisu slušali, niti su prignuli svoje uho, nego su sledili zamisli svog tvrdokornog i zlog srca, pa su nazadovali umesto da su napredovali,
25od dana kad su vaši praočevi izašli iz egipatske zemlje pa do današnjeg dana. A ja sam vam slao sve svoje sluge, proroke, ustajao sam rano svaki dan i slao ih.
26Ali ovaj me narod nije slušao i nisu prignuli svoje uho, nego su ostali nepokorni. Činili su gore nego njihovi praočevi!
27Reci im sve ove reči, ali oni te neće slušati. Zovi ih, ali oni ti se neće odazvati.
28Reci im: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas Gospoda, svog Boga, i ne prihvata pouku. Nestalo je vernosti, iščezla je iz njihovih usta.’
29Ošišaj svoju kosu i baci je, pa zapevaj naricaljku na ogoljenim brdima, jer sam ja, Gospod, odbacio naraštaj na koji sam se razgnevio i ostaviću ga.
30‘Jer Judini sinovi čine ono što je zlo u mojim očima’, govori Gospod. ‘Postavili su svoje odvratne idole u domu koji nosi moje ime, da bi ga oskrnavili.
31Sagradili su obredne uzvišice u Tofetu, u dolini Enomovog sina, da bi svoje sinove i kćeri spaljivali u vatri, što im nikad nisam zapovedio, niti mi je to ikad naum palo.’
32‘Zato dolaze dani’, govori Gospod, ‘kad se to mesto više neće zvati Tofet i dolina Enomovog sina, nego dolina ubijanja. U Tofetu će se mrtvi sahranjivati, iako tamo neće biti mesta.
33Mrtva tela ovog naroda biće hrana nebeskim pticama i zemaljskim zverima, koje niko neće plašiti.”