Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
6
1„Sklonite se, Venijaminovi sinovi, bežite iz Jerusalima. U Tekoji zatrubite u rog. Nad Vet-Akeremom dajte znak vatrom, jer se sa severa nad nas nadvija nevolja, velika propast.
2Kći sionska nalik je lepoj i razmaženoj ženi.
3K njoj idu pastiri sa svojim stadima. Svuda oko nje razapeli su svoje šatore i svaki od njih je pasao stada na svom delu.
4Objavili su joj rat i rekli su: ‘Ustanite! Krenimo u podne!’ ‘Teško nama, jer se dan primiče kraju i večernje senke se produžuju!’
5‘Ustanite! Krenimo noću i uništimo njene utvrđene dvore!’
6Jer ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Posecite stabla i podignite oko Jerusalima opsadni nasip. To je grad koji treba pozvati na odgovornost. U njemu je samo tlačenje.
7Kao što u bunaru uvek ima hladne vode, tako i u njemu uvek ima zla. Nasilje i pustošenje čuje se u njemu, bolest i pošast stalno su pred mojim licem.
8Popravi se, Jerusalime, da se moja duša s gađenjem ne okrene od tebe i da te ne pretvorim u pustoš, u nenaseljenu zemlju.’
9Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Izraelov ostatak biće pabirčen kao vinograd. Pružaj svoju ruku kao što je onaj koji bere grožđe pruža ka izdancima loze.’
10‘Kome da govorim i koga da opomenem, pa da me sasluša? Gle, uho im je neobrezano, pa ne mogu čuti. Rugaju se Gospodnjoj reči, njegova reč im nije mila.
11A u meni gnev Gospodnji plamti, ne mogu više da se ustežem. Izlij ga na decu po ulicama i na okupljene mladiće. Jer će se i na njih izliti gnev, na muškarca i ženu njegovu, na čoveka u poodmaklim godinama i starca.
12Njihove kuće pripašće drugima, a isto tako i njive i žene njihove. Ja ću podići ruku na stanovnike ove zemlje’, govori Gospod.
13‘Jer od najmanjeg do najvećeg, svi zgrću sebi nepravedni dobitak. Od proroka do sveštenika, svi su varalice.
14Oni površno leče ranu mog naroda, govoreći: ‘Mir je! Mir je!’, a mira nema.
15Da li se stide zbog gadosti koje su činili? Nimalo se ne stide, niti za stid znaju. Zato će pasti s onima koji padaju, posrnuće kad ih pozovem na odgovornost’, kaže Gospod.
16Ovako kaže Gospod: ‘Stanite na puteve i gledajte. Pitajte za stare puteve, pitajte gde je pravi put, i idite njim, pa ćete naći mir svojim dušama.’ Ali oni govore: ‘Nećemo da idemo.’
17Postavio sam vam stražare, rekavši: ‘Pazite na zvuk roga!’ Ali oni govore: ‘Nećemo paziti.’
18Zato, čujte, narodi! Saznajte, okupljena mnoštva, šta će im se desiti.
19Slušaj, zemljo! Dovodim nevolju na ovaj narod kao plod njihovih misli, jer nisu pazili na moje reči i moj su zakon odbacili.
20Šta će mi taj tamjan koji donosite iz Save i mirisna trska iz daleke zemlje? Vaše žrtve paljenice nisu mi mile, vaše žrtve nisu mi ugodne.
21Zato ovako kaže Gospod: ‘Evo, postavljam pred ovaj narod kamen spoticanja o koji će se spotaći očevi i sinovi zajedno. Izginuće i sused i njegov prijatelj.’
22Ovako kaže Gospod: ‘Evo, dolazi narod iz severne zemlje, ustaje velik narod s krajeva zemlje.
23Luk i koplje nose, okrutni su i nemilosrdni, glas im huči kao more, na konjima jašu, kao ratnici svrstani su u bojne redove protiv tebe, kćeri sionska.’
24Čuli smo glas o njima. Ruke su nam klonule. Teskoba nas je obuzela, bolovi kao ženu koja se porađa.
25Ne izlazi u polje i ne idi putem, jer neprijateljski mač preti, strah je posvuda.
26Kćeri mog naroda, opaši kostret i u pepelu se valjaj. Tugu kao za sinom jedincem, gorko nariči, jer će iznenada na nas doći pustošnik.
27Postavio sam te da moj narod ispituješ kao što se metal ispituje, da ga pažljivo istražuješ. Posmatraćeš i ispitivaćeš njihov put.
28Svi su oni krajnje tvrdoglavi, idu okolo i kleveću, bakar su i gvožđe. Svi su pokvareni.
29Mehovi su izgoreli, a iz vatre samo olovo izlazi. Uzalud se livac trudi da pročisti, zli se ne mogu odvojiti.
30Oni će se zvati ‘odbačeno srebro’, jer ih je Gospod odbacio’.”