Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
5
1 Prođite jerusalimskim ulicama i gledajte, raspitujte se i tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednog čoveka koji čini ono što je pravedno i koji je veran, oprostiću ovom gradu.
2Ako i kažu: „Tako živ bio Gospod!”, lažno se zaklinju.
3Gospode, zar nisu tvoje oči upravljene na vernost? Udaraš ih, ali njih ne boli. Zatireš ih, a oni ne prihvataju pouku. Lice im je postalo tvrđe od kamena. Ne žele da se vrate sa svojih zlih puteva.
4Ja sam rekao: „Zaista su neuk narod. Postupaju bezumno, jer se ne obaziru na Gospodnji put, na pravdu svog Boga.
5Poći ću poglavarima i njima ću govoriti, jer oni sigurno paze na Gospodnji put, na pravdu svog Boga.” Ali svi su oni jaram polomili, okove su raskinuli.
6Zato ih lav iz šume napada, vuk iz puste zemlje pustoši među njima, leopard vreba pred njihovim gradovima. Ko god izlazi iz njih, biva rastrgnut. Jer mnogo je njihovih prestupa, brojna su njihova neverna dela.
7„Kako da ti to oprostim? Tvoji sinovi su me napustili i zaklinju se onim što nije Bog. Ja sam ih sitio, ali oni su i dalje činili preljubu i hrlili u kuću bludnice.
8Postali su kao utovljeni konji. Svaki rže za ženom svog bližnjeg.
9Zar mi neće odgovarati za to?”, govori Gospod. „Zar se moja duša neće osvetiti takvom narodu?
10Uđite među redove njene loze i uništavajte, ali nemojte sasvim uništiti. Uklonite njene bujne mladice, jer one nisu Gospodnje.
11Jer su me Izraelov dom i Judin dom potpuno izneverili”, govori Gospod.
12„Odrekli su se Gospoda i govore: ‘Nema ga. Nikakva nevolja neće nas zadesiti, nećemo videti ni mač ni glad.’
13Proroci su postali kao vetar, Božje reči nisu u njima. Kako govore, tako će im i biti.”
14Zato ovako kaže Gospod, Bog nad vojskama: „Zato što tako govore, učiniću da moje reči u tvojim ustima budu kao vatra, a ovaj narod biće poput drva koja će vatra progutati.”
15„Dome Izraelov, dovodim na tebe narod izdaleka”, govori Gospod. „To je narod koji dugo postoji. To je drevan narod, narod čiji jezik ne poznaješ i čiji govor ne razumeš.
16Njihova ratna oprema je kao otvoren grob. To su sve sami junaci.
17Oni će proždreti tvoju žetvu i tvoj hleb. Proždreće tvoje sinove i tvoje kćeri. Proždreće tvoje ovce i tvoja goveda. Proždreće tvoju lozu i tvoju smokvu. Razoriće mačem tvoje utvrđene gradove u koje se uzdaš.”
18„Ali ni tada”, govori Gospod, „neću vas istrebiti.
19Vi ćete pitati: ‘Zašto nam je Gospod, naš Bog, sve ovo učinio?’ A ti ćeš im reći: ‘Kao što ste me ostavili i u svojoj zemlji služili tuđem bogu, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša’.”
20Objavite ovo u Jakovljevom domu, razglasite u Judi:
21„Čuj ovo, bezumni narode nerazumna srca: Oči imate, a ne vidite, uši imate, a ne čujete.
22‘Zar se ne bojite mene’, govori Gospod, ‘zar vas ne obuzima veliki bol zbog mene? Ja sam moru pesak postavio za među, za večnu granicu koju ne može da pređe. Iako se njegovi talasi visoko dižu, nemoćni su, iako huče, ne mogu da je pređu.
23Ali ovaj narod ima tvrdokorno i buntovno srce. Zastranili su i idu svojim putem.
24Nisu rekli u svom srcu: ‘Bojmo se Gospoda, svog Boga, onoga koji u pravo vreme daje kišu, jesenju i prolećnu kišu, onoga koji pazi na sedmice određene za žetvu.’
25Vaši su prestupi sve to narušili, zbog vaših greha uskraćeno vam je ono što je dobro.
26Jer u mom narodu ima zlih ljudi. Oni vrebaju kao ptičari kad se pritaje. Pogubne zamke postavljaju, ljude hvataju.
27Kao što je kavez pun ptica, tako su njihove kuće pune prevare. Zato postaju veliki i bogate se.
28Ugojili su se, koža im se sjaji. Ogrezli su u zlu. Ne rešavaju parnice, čak ni parnice siročadi, radi svoje koristi. Ne brane pravdu ubogih’.”
29„Zar mi neće odgovarati za to”, govori Gospod, „i zar se moja duša neće osvetiti takvom narodu?
30U zemlji se dešavaju strahote i strašne stvari:
31proroci lažno prorokuju, a sveštenici tlače narod koristeći svoju vlast. A moj narod to voli. Ali šta ćete činiti kada tome dođe kraj?”