Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
3
1Postoji izreka: „Ako čovek otpusti svoju ženu, pa ona ode od njega i uda se za drugog, hoće li se on opet vratiti k njoj?” Zar se time zemlja ne bi potpuno onečistila? „A ti si se odavala bludu s mnogim ljubavnicima. Zar se možeš meni vratiti?”, govori Gospod.
2„Pogledaj utabane staze i vidi. Gde sve nisi bludničila? Sedela si uz puteve čekajući svoje ljubavnike, kao što Arapin čeka u pustinji. Onečišćuješ zemlju svojim bludom i svojom zloćom.
3Zato su prestali veliki pljuskovi, nema ni prolećne kiše. Tvoje je čelo postalo čelo bludnice. Nemaš više stida.
4Hoćeš li me od sada prizivati rečima: ‘Oče moj, ti si mi blizak prijatelj od mladosti moje!
5Hoćeš li se doveka gneviti? Hoćeš li večno pamtiti naše grehe?’ Tako govoriš, a i dalje činiš zlo koliko god možeš.”
6Ovako mi je rekao Gospod u danima cara Josije: „Jesi li video šta čini nevernica Izrael? Odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno drvo i tamo se bludu odaje.
7Nakon svega što je učinila, govorio sam joj da mi se vrati, ali mi se nije vratila. A Juda je gledala svoju nevernu sestru.
8Kad sam to video, otpustio sam nevernicu Izrael zbog preljube koju je počinila i dao sam joj potvrdu o razvodu. Ali Juda, njena neverna sestra, nije se uplašila, nego je i ona otišla i odavala se bludu.
9Odavala se bludu zbog svoje lakoumnosti i tako je zemlju onečistila i preljubu činila s kamenjem i drvećem.
10Uprkos svemu tome Juda, njena neverna sestra, nije mi se vratila celim srcem svojim, nego je to lažno učinila’, govori Gospod.”
11Gospod mi je rekao: „Nevernica Izrael pokazala se pravednijom u duši od neverne Jude.
12Idi i objavi ove reči severu i reci: ‘Vrati se, odmetnice, Izraele’, govori Gospod. ‘Moje se lice neće gneviti na vas, jer sam ja veran’, govori Gospod. ‘Neću se doveka gneviti.
13Samo spoznaj svoj prestup, jer si Gospodu, svom Bogu, zgrešila. Na sve strane trčala si k tuđincima pod svako zeleno drvo. A moj glas niste slušali’, govori Gospod.
14‘Vratite se, odmetnici’, govori Gospod. ‘Jer sam ja vaš muž i ja ću vas uzeti, po jednog iz grada i po dvojicu iz plemena, i dovešću vas na Sion.
15Daću vam pastire po svom srcu i oni će vas hraniti znanjem i razboritošću.
16U to vreme namnožićete se i narodićete se u zemlji’, govori Gospod. ‘Nećete više govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg saveza’, i nećete više o njemu razmišljati, nećete ga se sećati, niti će vam nedostajati i nikad ga više nećete opravljati.
17U to vreme Jerusalim će se zvati Gospodnji presto i svi će se narodi sakupljati u Jerusalimu da u njemu hvale Gospodnje ime i neće više slediti svoje tvrdokorno i zlo srce.
18U to će vreme Judin dom ići uz Izraelov dom i zajedno će krenuti iz severne zemlje u zemlju koju sam dao u nasledstvo vašim praočevima.
19A ja sam rekao: ‘O, kako sam te postavio među sinove i dao ti u nasledstvo lepu zemlju, ukras vojske naroda!’ Još sam rekao: ‘Vi ćete me prizivati: ‘Oče!’, i nećete odstupiti od mene.
20Kao kad žena izneveri svog muža i ode od njega, tako ste i vi izneverili mene, dome Izraelov’, govori Gospod.
21‘Na utabanim stazama čuli su se plač i usrdne molbe Izraelovih sinova. Jer su iskvarili put svoj, zaboravili su Gospoda, svog Boga.
22‘Vratite se, odmetnički sinovi. Izlečiću vaše odmetništvo’.” „Evo nas! Dolazimo k tebi, jer si ti, Gospod, naš Bog.
23Zaista, bregovi i graja na gorama - sve je to lažno. Zaista, od Gospoda, našeg Boga, Izraelu dolazi spasenje.
24A trud naših praočeva još od naše mladosti, njihovu sitnu i krupnu stoku, njihove sinove i njihove kćeri proždirao je sramni bog.
25Ležimo u svojoj sramoti i pokriva nas naše poniženje, jer smo Gospodu, svom Bogu, grešili, i mi i naši očevi, od naše mladosti do današnjeg dana, i nismo slušali glas Gospoda, svog Boga.”