Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
2
1Ponovo mi je došla Gospodnja reč:
2„Idi i viči da čuje Jerusalim: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Dobro se sećam odanosti koju si imala u svojoj mladosti, ljubavi koju si imala dok si verena bila, i kako si išla za mnom po pustinji, u zemlji gde se ne seje.
3Izrael je bio svet Gospodu, prvina njegovih plodova. Ko je god hteo da ga proguta, navukao bi krivicu na sebe. Nevolja bi ga snašla’, govori Gospod.”
4Čujte Gospodnju reč, dome Jakovljev i sve porodice Izraelovog doma.
5Ovako kaže Gospod: „Kakvu su to nepravdu vaši očevi našli na meni, pa su odstupili od mene i pošli za ništavnim idolima i tako i sami postali ništavni?
6Oni nisu pitali: ‘Gde je Gospod koji nas je izveo iz egipatske zemlje, koji nas je vodio kroz pustinju, kroz pustu zemlju punu jama, bezvodnu i mračnu zemlju, zemlju kojom niko nije kročio i u kojoj zemaljski čovek nije živeo?’
7Ja sam vas doveo u zemlju voćnjaka, da jedete njen rod i njena dobra. Ali kad ste došli, oskrnavili ste moju zemlju, učinili ste odvratnim moje nasledstvo.
8Sveštenici nisu govorili: ‘Gde je Gospod?’ Oni koji se bave zakonom nisu me poznavali, pastiri su se bunili protiv mene, proroci su prorokovali u Valovo ime, išli su za onima od kojih nema koristi.
9‘Zato ću se sporiti s vama’, govori Gospod, ‘i sa sinovima vaših sinova sporiću se.’
10Pređite na kitimske obale i gledajte. Pošaljite ljude u Kidar i dobro razmislite i ispitajte da li se ikad tako nešto desilo.
11Da li je neki narod zamenio svoje bogove za one koji nisu bogovi? A moj narod je moju slavu zamenio za nešto od čega nema koristi.
12‘Čudite se tome, nebesa, i naježite se od velike strahote’, govori Gospod,
13‘jer je moj narod dva zla učinio: ostavili su mene, izvor žive vode, i iskopali su bunare, loše bunare koji ne mogu da drže vodu.
14Da li je Izrael sluga? Da li je rob rođen u kući? Zašto je postao plen?
15Mladi lavovi na njega riču, puštaju svoj glas. Njegovu zemlju pretvaraju u strašan prizor. Njegovi su gradovi popaljeni i u njima niko ne živi.
16Čak su i sinovi iz Nofa i Tafnesa ogolili tvoje teme.
17Zar nisi to sam sebi učinio kad si ostavio Gospoda, svog Boga, dok te je vodio putem?
18Zašto bi sada odlazio u Egipat da bi pio sihorsku vodu? Zašto bi odlazio u Asiriju da bi pio vodu iz reke?
19Neka te tvoja zloća pouči, neka te tvoja neverna dela ukore. Znaj i vidi da je zlo i gorko to što si ostavio mene, Gospoda, svog Boga, i što nemaš straha preda mnom’, govori Gospod nad vojskama.
20‘Davno sam slomio tvoj jaram, raskinuo sam okove tvoje. A ti si rekao: ‘Neću ti služiti’, jer si na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim drvetom ležao kao bludnica i odavao se bludu.
21A ja sam te posadio kao crvenu plemenitu lozu, kao dobro seme. Zašto si se onda promenio prema meni i postao iskvarena mladica neke tuđe loze?
22Da se ceđu opereš i da mnogo sapuna uzmeš, tvoj prestup bi još uvek bio mrlja preda mnom’, govori Gospod.
23Kako možeš da kažeš: ‘Nisam se oskrnavila, nisam išla za likovima Vala’? Pogledaj svoj put u dolini. Vidi šta si učinila, ti si kao mlada brza kamila koja bez cilja trči svojim putevima,
24kao zebra navikla na pustinju, koja dahće od silne žudnje u svojoj duši ko će je zaustaviti kad joj dođe vreme za parenje? Ko je god traži, neće se umoriti. Lako će je naći kad je njen mesec.
25Pazi da ti noga ne ostane bosa i da ti grlo ne ožedni. A ti kažeš: ‘Nema ništa od toga! Ja volim tuđince i za njima ću ići.’
26Kao što se lopov postidi kad ga uhvate, tako će se i Izraelov dom postideti - oni, njihovi carevi, njihovi knezovi, njihovi sveštenici i njihovi proroci.
27Oni drvetu govore: ‘Ti si moj otac’, i kamenu: ‘Ti si me rodio. A meni su okrenuli leđa, a ne lice. Ali kad ih snađe nevolja govoriće: ‘Ustani, spasi nas!’
28Gde su tvoji bogovi koje si sebi načinio? Neka ustanu ako mogu da te spasu kad te snađe nevolja. Jer tvojih bogova, Judo, ima koliko i tvojih gradova.
29‘Zašto me optužujete? Zašto mi svi grešite?’, govori Gospod.
30‘Uzalud sam udarao vaše sinove. Nikakvu pouku nisu izvukli. Vaš mač proždire vaše proroke kao lav koji pustoši.
31Ljudi ovog naraštaja, čujte Gospodnju reč! Zar sam Izraelu postao pustinja ili zemlja duboke tame? Zašto moj narod govori: ‘Idemo kuda hoćemo, nećemo više k tebi doći’?
32Može li devica zaboraviti svoj nakit, nevesta svoj pojas? A moj narod zaboravlja mene već bezbroj dana.
33Zašto pripremaš sebi put da bi ljubav tražila? Zato i jesi puteve svoje na zlo navikla.
34Na tvojim skutovima nalazi se krv nedužnih siromaha. Na tvojim skutovima nalazim njihovu krv, iako nisu zatečeni kao provalnici.
35A ti kažeš: ‘Nedužna sam. Sigurno se njegov gnev odvratio od mene.’ A sad ću raspraviti s tobom zato što govoriš: ‘Nisam zgrešila.’
36Zašto tako olako menjaš svoje puteve? I od Egipta ćeš se posramiti kao što si se i od Asirije posramila.
37Otići ćeš pokrivajući glavu rukama, jer Gospod je odbacio one u koje se uzdaš, i nećeš imati uspeha uzdajući se u njih.”