Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
11
1 Reč koju je Gospod uputio Jeremiji:
2„Čujte svi reči ovog saveza! Objavi ih Judinom narodu i stanovnicima Jerusalima!
3Reci im: ‘Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Proklet da je čovek koji ne sluša reči ovog saveza,
4što sam zapovedio vašim praočevima onog dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje, iz peći za topljenje gvožđa. Govorio sam im: ‘Slušajte moj glas i činite sve što vam zapovedam, pa ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog,
5da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo vašim praočevima da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mleko, kao što se danas vidi.’ A ja sam odgovorio: ‘Neka bude tako, Gospode’.”
6Zatim mi je Gospod rekao: „Objavi sve ove reči po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama. Reci ovako: ‘Čujte reči ovog saveza i izvršavajte ih.
7Jer sam ozbiljno opominjao vaše praočeve od dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje pa sve do danas, rano ustajući i opominjući ih: ‘Slušajte moj glas!’
8Ali oni nisu slušali i nisu prignuli svoje uho, već su sledili svoje tvrdokorno i zlo srce. Zato sam na njima ispunio sve reči ovog saveza za koji sam im zapovedio da ga se drže, ali oni ga se nisu držali’.”
9Gospod mi je još rekao: „Zaveru su skovali Judini sinovi i stanovnici Jerusalima.
10Vratili su se prestupima svojih drevnih praočeva, koji nisu hteli da slušaju moje reči, već su išli za drugim bogovima i služili im. Izraelov dom i Judin dom prekršili su moj savez koji sam sklopio s njihovim praočevima.
11Zato ovako kaže Gospod: ‘Evo, puštam na njih nevolju kojoj neće umaći. Oni će me prizivati u pomoć, ali ih ja neću čuti.
12Judini gradovi i stanovnici Jerusalima ići će i prizivaće u pomoć bogove kojima prinose kad, ali ih oni neće spasti u vreme njihove nevolje.
13Judo, tvojih bogova ima koliko i tvojih gradova, i koliko je jerusalimskih ulica, toliko ste oltara postavili sramnom bogu, oltara na kojima prinosite kad Valu.’
14A ti se ne moli za ovaj narod i ne diži glasa vapeći i moleći za njih, jer ih neću uslišiti kad mi se obrate u svojoj nevolji.
15Šta radi moj voljeni narod u mom domu, kad mnogi od njih kuju takvo zlo? Hoće li oni posvećenim mesom odvratiti zlo od tebe kad dođe tvoja nevolja? Hoćeš li se tada radovati?
16‘Zelena maslina, rodna i lepa’, tako te je Gospod zvao. Uz veliku huku poslao je vatru na nju, polomljene su njene grane.
17Gospod nad vojskama, onaj koji te je zasadio, najavio ti je nevolju zbog zla koje su Izraelov dom i Judin dom činili, prinoseći kad Valu da bi me vređali.”
18Gospod mi je objavio da bih to znao. Tada mi je pokazao njihova dela.
19Ja sam bio kao mirno jagnje koje se na klanje vodi, i nisam znao da protiv mene spletke smišljaju: „Uništimo drvo i njegov rod, iščupajmo ga iz zemlje živih, da se njegovo ime nikada više ne spomene.”
20Ali ti, Gospode nad vojskama, sudiš pravedno, ti ispituješ najdublja osećanja i srce. Daj mi da vidim tvoju osvetu nad njima, jer sam pred tebe izneo svoju parnicu.
21Zato ovako kaže Gospod za ljude iz Anatota koji traže moju dušu i govore: „Nemoj prorokovati u Gospodnje ime, da ne bi poginuo od naše ruke.”
22Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi mladići poginuće od mača. Njihovi sinovi i njihove kćeri pomreće od gladi.
23Niko se neće spasti, jer ću na ljude iz Anatota pustiti nevolju i doći će godina u kojoj ću ih kazniti.”