Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
37
1Čim je car Jezekija to čuo, razderao je svoje haljine, obukao se u kostret i otišao u Gospodnji dom.
2Zatim je poslao upravitelja carevog doma Elijakima, pisara Somnu i svešteničke starešine, obučene u kostret, kod proroka Isaije, Amosovog sina.
3Oni su mu rekli: „Ovako kaže Jezekija: ‘Ovaj dan je dan nevolje, ukora i drskog ruganja, jer je došlo vreme da se sinovi rode, a nema snage za to.
4Možda će Gospod, tvoj Bog, čuti reči visokog službenika, koga je car Asirije, njegov gospodar, poslao da se ruga živom Bogu, pa će ga Gospod, tvoj Bog, pozvati na odgovornost za reči koje je čuo. Pomoli se za ostatak koji je još živ’.”
5Kad su sluge cara Jezekije došle kod Isaije,
6on im je rekao: „Ovako kažite svom gospodaru: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Ne boj se reči koje si čuo, kojima su sluge cara Asirije hulile na mene.
7Evo, ja ću mu dati takav duh da će čuti vest i vratiće se u svoju zemlju. Učiniću da padne od mača u svojoj zemlji’.”
8Kad je visoki službenik čuo da je car Asirije otišao iz Lahisa, vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Livne.
9Naime, car je čuo da je Tirak, car Etiopije, krenuo u boj protiv njega. Zato je ponovo poslao glasnike kod Jezekije i poručio mu:
10„Ovako recite Jezekiji, Judinom caru: ‘Ne daj da te vara tvoj Bog u kog se uzdaš kad ti kaže: ‘Jerusalim neće biti predat u ruke caru Asirije’.
11Eto, sam si čuo šta su carevi Asirije učinili svim zemljama koje su opustošili, a zar ćeš se ti izbaviti?
12Jesu li narode koje su osvojili moji praočevi izbavili njihovi bogovi: Gosance, Harance, Resefe i Edenove sinove koji su bili u Telasaru?
13Gde su car Emata, car Arfada, carevi gradova Sefarvima, Ene i Ive?”
14Jezekija je primio pismo koje su mu doneli glasnici i pročitao ga. Zatim je otišao u Gospodnji dom i razvio ga pred Gospodom.
15Tada se Jezekija pomolio Gospodu:
16„Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, koji sediš nad heruvimima, ti si jedini istiniti Bog nad svim carstvima na zemlji. Ti si stvorio nebesa i zemlju.
17Prigni uho, Gospode, i čuj. Otvori oči, Gospode, i vidi, i čuj Senahirimove reči koje je poručio da bi se rugao živom Bogu.
18Istina je, Gospode, da su carevi Asirije opustošili sve zemlje, a i svoju zemlju.
19I pobacali njihove bogove u vatru, jer to nisu bili bogovi, nego delo ljudskih ruku, drvo i kamen. Zato su ih uništili.
20A sada, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke, da bi sva carstva na zemlji znala da si ti, Gospod, jedini Bog.”
21Tada je Isaija, Amosov sin, poručio Jezekiji: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Zato što si mi se molio zbog Senahirima, cara Asirije,
22evo reči koju Gospod objavljuje protiv njega: ‘Prezire te i ruga ti se devica, kći sionska. Za tobom podrugljivo glavom odmahuje kći jerusalimska.
23Kome se ti rugaš i na koga huliš? Na koga podižeš glas svoj i na koga oholo dižeš pogled svoj? Na Svetog Boga Izraelovog!
24Preko svojih slugu rugaš se Gospodu i kažeš: ‘S mnoštvom svojih bojnih kola popeću se na vrh gora, na najdalje obronke Livana, poseći ću visoke kedre njegove, divne smreke njegove. Doći ću na njegov najviši vrh, u gustu šumu njegovu.
25Kopaću i vodu ću piti, isušiću stopama svojim sve kanale Nila u Egiptu.’
26Zar nisi čuo šta od davnina nameravam da učinim? Davnih dana to sam smislio. Sada ću to učiniti. A na tebi je da opustošiš utvrđene gradove i da ih pretvoriš u ruševine.
27Stanovnicima njihovim ruke će klonuti, uplašiće se i postideće se. Biće kao bilje u polju i mlada zelena trava, kao trava po krovovima i na poljima sasušena vetrom istočnim.
28Dobro znam kad sediš mirno i kad bilo šta činiš, i kako besniš na mene,
29jer ti besniš na mene i rika je tvoja došla do ušiju mojih. Staviću kuku svoju u nozdrve tvoje i uzde svoje u usta tvoja, I vratiću te putem kojim si došao.
30A ovo će ti biti znak: Ove godine ješće se ono što nikne iz semenja koje se prosulo, druge godine ješće se žito koje samo nikne, a treće godine sejte i žanjite, sadite vinograde i jedite njihov rod.
31Preživeli iz Judinog doma, oni koji preostanu, pustiće koren u dubinu i rađaće rod u visinu.
32Jer će iz Jerusalima doći ostatak i preživeli s gore Sion. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.
33Zato ovako kaže Gospod za cara Asirije: ‘Neće on ući u ovaj grad, niti će ovamo odapeti strelu, neće mu se primaći sa štitom, niti će oko njega podići opsadni nasip.
34Vratiće se putem kojim je došao, i u ovaj grad neće ući’, govori Gospod.
35‘Ja ću braniti ovaj grad i sačuvaću ga radi sebe i radi Davida, svog sluge’.”
36Tada je Gospodnji anđeo izašao i pobio sto osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom logoru. Kad su ljudi ustali rano ujutru, oko njih su bili sve sami leševi.
37Zatim je Senahirim, car Asirije, ustao i otišao. Vratio se u Nineviju i tamo ostao.
38Jednog dana, dok se klanjao u hramu Nisroka, svog boga, Adrameleh i Sarasar, njegovi sinovi, ubili su ga mačem i pobegli u araratsku zemlju. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Esar-Adon.