Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
36
1Četrnaeste godine vladanja Jezekije, Senahirim, car Asirije, došao je na sve utvrđene gradove u Judi i osvojio ih.
2Na kraju je car Asirije poslao visokog službenika iz Lahisa u Jerusalim kod cara Jezekije s jakom vojskom. On je stao kod vodovoda gornjeg jezera na putu koji vodi do polja onih koji bele rublje.
3Tada su mu u susret izašli upravitelj carevog doma Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna i letopisac Joah, Asafov sin.
4Visoki službenik im je rekao: „Recite Jezekiji: ‘Ovako kaže veliki car, car Asirije: ‘Koja je to uzdanica u koju se uzdaš?
5Ti kažeš: ‘Imam veštinu i silu potrebnu za rat,’ ali to su samo prazne reči. U koga se uzdaš, pa si se pobunio protiv mene?
6Eto, uzdaš se u podršku Egipta, u slomljenu trsku, koja probode dlan onom ko se na nju nasloni. Takav je faraon, car Egipta, svima koji se u njega uzdaju.
7Ako mi kažeš: ‘Mi se uzdamo u Gospoda, svog Boga’, zar nije upravo njegove uzvišice i oltare Jezekija uklonio, pa govori Judi i Jerusalimu: ‘Pred ovim oltarom se klanjajte’?
8A sada, ovako se nagodi s mojim gospodarem, carem Asirije: daću ti dve hiljade konja, pa da vidimo možeš li naći ljude koji će jahati na njima.
9Kako ćeš onda poraziti jednog jedinog namesnika među najmanjim slugama mog gospodara, kad se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike?
10Uostalom, jesam li bez Gospodnjeg odobrenja krenuo na ovu zemlju da je opustošim? Sam Gospod mi je rekao: ‘Idi na tu zemlju i opustoši je’.”
11Tada su Elijakim, Somna i Joah rekli visokom službeniku: „Molimo te, govori svojim slugama na sirijskom jeziku, jer mi razumemo. Nemoj nam govoriti na judejskom jeziku da čuje narod koji je na zidinama.”
12Ali visoki službenik je rekao: „Zar me je moj gospodar poslao da ove reči kažem tvom gospodaru i tebi? Zar me nije poslao ljudima koji stoje na zidinama, koji će zajedno s vama morati da jedu svoj izmet i da piju svoju mokraću?”
13Zatim je visoki službenik, stojeći i dalje na tom mestu, na sav glas povikao na judejskom jeziku: „Čujte reči velikog cara, cara Asirije.
14Ovako kaže car: ‘Ne dajte da vas vara Jezekija, jer vas on ne može izbaviti.
15Ne dajte da vas Jezekija nagovori da se uzdate u Gospoda, govoreći vam: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti. Ovaj grad neće biti predat u ruke caru Asirije.’
16Ne slušajte Jezekiju, jer ovako kaže car Asirije: ‘Predajte mi se i dođite k meni, pa ćete svi vi jesti sa svoje loze i sa svoje smokve, i svi ćete piti vodu iz svog bunara,
17dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju žita i mladog vina, u zemlju hleba i vinograda.
18Ne dajte da vas zavede Jezekija govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti!’ Da li su bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke cara Asirije?
19Gde su bogovi Emata i Arfada? Gde su bogovi Sefarvima? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?
20Koji su to bogovi među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, pa da sad Gospod izbavi Jerusalim iz moje ruke?”
21Oni su ćutali i nisu mu ni reč odgovorili, jer je careva zapovest glasila: „Ne odgovarajte mu.”
22Zatim su upravitelj doma Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna, i letopisac Joah, Asafov sin, razderali svoje haljine i otišli kod Jezekije da mu prenesu šta je visoki službenik rekao.