Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
38
1U to vreme Jezekija se na smrt razboleo. Tada je prorok Isaija, Amosov sin, došao kod njega i rekao mu: „Ovako kaže Gospod: ‘Daj potrebne zapovesti svom domu, jer ćeš umreti, nećeš ozdraviti’.”
2Na to je Jezekija okrenuo lice prema zidu i pomolio se Gospodu:
3„Preklinjem te, Gospode, seti se da sam ti služio u istini i bio ti odan celim srcem, da sam činio ono što je dobro u tvojim očima.” I Jezekija je gorko zaplakao.
4Gospodnja reč došla je Isaiji:
5„Idi i reci Jezekiji: ‘Ovako kaže Gospod, Bog Davida, tvog praoca: ‘Čuo sam tvoju molitvu i video sam tvoje suze. Evo, dodaću tvom veku petnaest godina,
6i izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirije, i braniću ovaj grad.
7Ovo ti je znak od Gospoda da će Gospod ispuniti reč koju je rekao:
8Evo, učiniću da se sunčeva senka koja je pala na Ahazovo stepenište vrati deset stepenica unazad’.” Tako se sunce vratilo deset stepenica unazad na stepeništu na koje se spustilo.
9Ovo je napisao Jezekija, Judin car, kad se razboleo a zatim ozdravio od svoje bolesti:
10„Rekao sam: ‘U polovini veka svoga ući ću na vrata groba. Uzeće mi se ostatak godina mojih.’
11Rekao sam: ‘Neću videti Gospoda, Gospoda u zemlji živih. Neću više videti ljude naći ću se među onima koji su u zemlji počinka.
12Stan je moj odnesen i uklonjen od mene kao šator pastirski. Poput tkalca namotao sam život svoj, odsečen sam od niti osnove. Od zore do noći ti me nevolji predaješ.
13Umirio sam se do jutra. Kao lav lomiš sve kosti moje, od zore do noći ti me nevolji predaješ.
14Kao ždral, kao lastavica, ja cvrkućem, gučem kao golubica. Umorile su se oči moje gledajući u visinu. Govorim: ‘Gospode, u nevolji sam. Zaštiti me.’
15Šta da kažem i šta će mi on reći? Šta je rekao, to je i učinio. Ponizno ću hoditi do kraja života s gorčinom u duši.
16‘Gospode, zbog dobrote tvoje ljudi žive; kao i svi, zbog nje i ja dišem. Ti ćeš me izlečiti i sačuvati mi život.
17Evo, umesto mira imam gorčinu, samu gorčinu. Ti si voleo dušu moju i sačuvao si je od jame propasti. Jer si bacio za leđa sve grehe moje.
18Grob te neće slaviti, neće te smrt hvaliti. Oni koji u jamu odu ne uzdaju se više u vernost tvoju.
19Živ čovek, samo živ čovek može tebe slaviti, kao ja danas. Otac može poučiti sinove svoje o vernosti tvojoj.
20Dođi, Gospode, spasi me, i mi ćemo ti na žičanim instrumentima svirati pesme moje odabrane sve dane života svoga u domu tvom, Gospode’.”
21Isaija je rekao: „Neka donesu grudu suvih smokava i neka je stave na čir, da ozdravi.”
22U međuvremenu, Jezekija je upitao: „Šta će biti znak da ću ići u Gospodnji dom?”