Dela apostolskaInformacije o knjizi
9
1Savle, koji je bio ispunjen pretnjom i silnom željom da pobije Gospodnje učenike, otišao je kod prvosveštenika
2i zatražio od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi sve Gospodnje sledbenike, i muškarce i žene, okovane doveo u Jerusalim.
3Kad se na svom putu približio Damasku, odjednom ga je obasjala svetlost s neba,
4pa je pao na zemlju i začuo glas koji mu se obratio: „Savle, Savle, zašto me progoniš?”
5A on je upitao: „Ko si ti, Gospode?” A on je odgovorio: „Ja sam Isus, koga ti progoniš.
6Sad ustani i idi u grad, i reći će ti se šta treba da činiš.”
7Ljudi koji su putovali s njim stajali su bez reči, jer su, doduše, čuli da neko govori, ali nikoga nisu videli.
8Tada je Savle ustao sa zemlje. Ali, iako su mu oči bile otvorene, ništa nije video, pa su ga zato uzeli za ruku i odveli u Damask.
9Tako tri dana ništa nije video, a nije ni jeo ni pio.
10U Damasku je bio jedan učenik koji se zvao Ananija. Njemu je Gospod rekao u viziji: „Ananija!” On se odazvao: „Evo me, Gospode!”
11A Gospod mu je rekao: „Ustani, idi u ulicu koja se zove Prava, i u Judinoj kući potraži čoveka iz Tarsa po imenu Savle. On se upravo moli,
12i u viziji je video kako čovek po imenu Ananija ulazi i polaže ruke na njega da bi mu se vratio vid.”
13Ali Ananija odgovori: „Gospode, od mnogih sam čuo za tog čoveka, da je mnogo zla naneo tvojim svetima u Jerusalimu.
14A i ovde ima ovlašćenje od svešteničkih glavara da baci u okove sve koji prizivaju tvoje ime.”
15Ali Gospod mu reče: „Idi, jer mi je taj čovek izabrano oruđe da nosi moje ime neznabošcima, a i carevima i Izraelovim sinovima.
16Ja ću mu pokazati koliko mora pretrpeti za moje ime.”
17Tako je Ananija otišao i ušao u kuću pa položio ruke na njega i rekao: „Brate Savle! Gospod, Isus, koji ti se pojavio na putu kojim si dolazio, poslao me je da ti se vrati vid i da se ispuniš Svetim Duhom.”
18I odmah mu je s očiju spalo nešto kao ljuske, pa mu se vratio vid. On je ustao i krstio se,
19a onda uzeo hranu i okrepio se. Nekoliko dana ostao je sa učenicima u Damasku,
20a zatim je u sinagogama odmah počeo da propoveda o Isusu, da je on Sin Božji.
21Svi koji su ga slušali bili su zadivljeni i govorili su: „Zar nije ovo onaj koji je u Jerusalimu hteo da istrebi one koji prizivaju ovo ime, i koji je došao ovamo da bi ih okovane odveo svešteničkim glavarima?”
22A Savle je bivao sve silniji i izazivao zbunjenost kod Judejaca koji su živeli u Damasku, navodeći dokaze da je Isus zaista Hristos.
23Kad je prošlo dosta vremena, Judejci su se dogovorili da ga ubiju.
24Ali, Savle je doznao za njihovu zaveru. Danju i noću oni su nadzirali gradska vrata da bi ga ubili.
25Zato su ga njegovi učenici uzeli i noću u jednoj korpi spustili kroz otvor u zidu.
26Kad je stigao u Jerusalim, pokušao je da se pridruži učenicima, ali su ga se svi plašili, jer nisu verovali da je postao Gospodnji učenik.
27Tada se Varnava zauzeo za njega i odveo ga k apostolima, pa im detaljno ispričao kako je Savle na putu video Gospoda, koji mu se obratio, i kako je u Damasku odvažno govorio u Isusovo ime.
28Tako je on ostao s njima i slobodno se kretao po Jerusalimu, odvažno govoreći u Gospodnje ime.
29Razgovarao je i raspravljao s Judejcima koji govore grčki, a oni su pokušavali da ga ubiju.
30Kad su braća to otkrila, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tars.
31Tada je za crkvu po celoj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo razdoblje mira u kom se ona izgrađivala. Dok je hodila u strahu od Gospoda i u utehi Svetog Duha, stalno je rasla.
32Petar je obilazeći sve krajeve, došao i k svetima koji su živeli u Lidi.
33Tamo je našao jednog čoveka po imenu Eneja, koji je osam godina bio privezan za postelju, jer je bio paralizovan.
34Petar mu je rekao: „Eneja, Isus Hristos te isceljuje. Ustani i namesti svoju postelju.” I on je odmah ustao.
35Videli su ga svi u Lidi i ravnici Saron, i obratili se Gospodu.
36U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tavita, što u prevodu znači Dorka. Ona je bila bogata dobrim delima i pomagala je siromašnima.
37Ali tih dana ona se razbolela i umrla. Tada su je okupali i položili u gornju sobu.
38A pošto je Lida bila blizu Jope, učenici su čuli da je Petar u Lidi pa su poslali dvojicu s molbom: „Dođi k nama, ne oklevaj.”
39Petar je tada ustao i otišao s njima. Kad je stigao, odveli su ga u gornju sobu, i tamo su mu sve udovice prišle plačući i pokazujući mnoge haljine i ogrtače koje je Dorka sašila dok je bila s njima.
40Tada je Petar svima rekao da izađu, pa je kleknuo, pomolio se i okrenuo se prema telu, rekavši: „Tavita, ustani!” Ona je otvorila oči, zatim ugledala Petra i sela.
41On joj je pružio ruku i podigao je. Tada je pozvao svete i udovice i pokazao im je živu.
42To se pročulo po celoj Jopi i mnogi su počeli da veruju u Gospoda.
43Petar je duže vreme ostao u Jopi kod nekog Simona, kožara.