Dela apostolskaInformacije o knjizi
10
1U Cezareji je bio jedan čovek po imenu Kornelije, stotnik takozvane Italijanske čete,
2pobožan čovek koji se bojao Boga, kao i celo njegovo domaćinstvo. Velikodušno je davao milostinju narodu i neprestano je upućivao usrdne hvale Bogu.
3Negde oko devetog sata dana on je jasno u viziji video Božjeg anđela kako dolazi k njemu i kaže mu: „Kornelije!”
4On se zagledao u njega, pa ga je uplašeno upitao: „Molim, Gospode?” A on mu je rekao: „Tvoje molitve i milosrdna dela doprla su do Boga i on ih se setio.
5Zato sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Simona zvanog Petar.
6On je gost kod nekog Simona, kožara, koji ima kuću pored mora.”
7Čim je otišao anđeo koji mu je govorio, on je pozvao dvojicu slugu i jednog pobožnog vojnika koji je uvek bio uz njega,
8pa im sve ispričao i poslao ih u Jopu.
9Sutradan, dok su bili na putu i približavali se gradu, Petar je oko šestog sata otišao na krov kuće da se moli.
10Pošto je ogladneo, hteo je nešto da pojede. Dok su mu pripremali jelo, on je pao u zanos,
11i video otvoreno nebo i nešto poput velikog platna uhvaćenog za četiri kraja kako silazi na zemlju.
12U njemu su bile sve vrste četvoronožaca i gmižućih zemaljskih stvorenja i nebeskih ptica.
13I jedan glas mu je rekao: „Ustani, Petre, kolji i jedi!”
14Ali Petar je rekao: „Nipošto, Gospode, jer nikada nisam jeo ništa pogano i nečisto.”
15Na to mu je glas opet, po drugi put, rekao: „Ne zovi poganim ono što je Bog očistio.”
16To se ponovilo i treći put, a onda je sve odjednom bilo uzeto na nebo.
17Dok se Petar zbunjeno pitao šta bi mogla značiti ta vizija, gle, ljudi koje je poslao Kornelije stajali su pred vratima, pošto su se raspitali za Simonovu kuću.
18Pozvali su ukućane i upitali da li je tu u gostima Simon zvani Petar.
19Dok je Petar razmišljao o viziji, Duh mu je rekao: „Traže te tri čoveka.
20Ustani, siđi pa pođi s njima bez oklevanja, jer sam ih ja poslao.”
21Tada je Petar sišao k ljudima i rekao: „Evo, ja sam onaj koga tražite. Zbog čega ste došli?”
22Oni su mu rekli: „Stotnik Kornelije, pravedan čovek koji se boji Boga i o kome dobro govori ceo judejski narod, dobio je uputstvo od Boga preko svetog anđela da te pozove u svoj dom, da čuje ono što imaš da kažeš.”
23Tada ih je pozvao unutra i ugostio ih. Sutradan je ustao i otišao s njima, a i neka braća iz Jope pošla su s njim.
24Drugog dana stigao je u Cezareju. Kornelije ih je očekivao pa je sazvao svoje rođake i bliske prijatelje.
25Dok je Petar ulazio, Kornelije mu je izašao u susret, pao pred njegove noge i poklonio mu se.
26Ali Petar ga je podigao, govoreći: „Ustani! I ja sam samo čovek.”
27I dok je s njim razgovarao, ušao je unutra i našao mnogo okupljenih ljudi,
28pa im rekao: „Dobro znate da Judejcu Zakon zabranjuje da se druži s čovekom iz drugog naroda ili da dolazi kod njega, ali meni je Bog pokazao da nijednog čoveka ne zovem poganim ili nečistim.
29Zato sam bez pogovora došao kad ste poslali po mene. Pitam vas, stoga, zašto ste poslali po mene?”
30Tada Kornelije reče: „Pre četiri dana, baš u ovo doba, u deveti sat, molio sam se u svojoj kući, kad gle, jedan čovek u sjajnoj haljini stao je pred mene
31i rekao: ‘Kornelije, uslišena je tvoja molitva i Bog se setio tvojih milosrdnih dela.
32Zato pošalji nekoga u Jopu i pozovi Simona zvanog Petar. Taj čovek je gost u kući Simona, kožara, pored mora.’
33Tako sam odmah poslao po tebe, a ti si dobro učinio što si došao. I sada smo svi ovde pred Gospodom Bogom da čujemo sve što ti je zapovedio da kažeš.”
34Tada je Petar progovorio: „Sad zaista shvatam da Bog nije pristrasan,
35nego iz svakog naroda prihvata onog ko ga se boji i čini što je pravedno.
36On je poslao svoju reč Izraelovim sinovima da im objavi dobru vest mira preko Isusa Hrista, koji je Gospodar svima.
37Vi znate o čemu se govorilo po celoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovedao Jovan,
38naime, o Isusu iz Nazareta, kako ga je Bog pomazao Svetim Duhom i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i lečeći sve koje je Đavo tlačio, jer je Bog bio s njim.
39Mi smo svedoci svega što je činio u zemlji Judejaca i u Jerusalimu. Njega su ubili obesivši ga na drvo.
40A Bog ga je treći dan vaskrsnuo i dao mu da se pokaže ljudima,
41ali ne celom narodu, nego svedocima koje je Bog unapred odredio - nama koji smo jeli i pili s njim nakon što je ustao iz mrtvih.
42On nam je naredio da propovedamo narodu i da temeljno svedočimo da je on onaj koga je Bog postavio za sudiju živima i mrtvima.
43O njemu svedoče svi proroci, da svako ko veruje u njega dobija oproštenje greha po njegovom imenu.”
44Dok je Petar još govorio o tome, Sveti Duh je sišao na sve koji su slušali te reči.
45I pobožni ljudi iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zadivljeni što je dar Svetog Duha bio izliven i na neznabošce,
46jer su ih čuli kako govore jezicima i veličaju Boga. Petar je tada rekao:
47„Može li iko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Sveti Duh kao što smo ga i mi primili?”
48Tako je zapovedio da se krste u ime Isusa Hrista. Tada su ga zamolili da ostane nekoliko dana.